U ovaj kišni dan kada mi i dalje odjekuju riječi svečenice u glavi, te me ometaju u koncentraciji ,odlučila sam si malo podignuti raspoloženje gledajuć slikice nekih ljepših dana. Ne tako davnih.
Kako od nekog puta za sada nema ni p, osim ovaj vikend što ću ić u toplice da si razradim teške ,stare kosti, ondak jedino i preostaje bacit se na uspomene. Pa si vratit osmjeh na lice, kad to već nitko drugi nije u stanju napravit.
Mislim nakon jutarnjih misa, nije to lako ni jednostavno .. Mislim osmjeh vratit. 
No mi ga monalisa vratila. Pak se smješkam.
a ovo je nešto čega bih voljela bit vlasnik. jednom. negdje. bilo gdje.
bitno da me okružuju takve boje i takva atmosfera.
Kako se poslužuje pizza : tako se to radi. tko zna zna
Pak evo opet putujem. U svojoj glavi kad drugačije ne mogu.
Tijelo je tu a duh u nekom drugom svijetu
I tako krene autobus debila na izlet i na pola puta autobus se pokvari.
Izadju sofer i vodja puta i pocnu popravljat. Neprodje 10 minuta eto debil
na vrata:"Ja znan ta se pkvalilo!!!"
Sofer ce:"Ajde debilu sta ti znas , vrati su u autobus i cekaj!"
Za pola sata oni jos nista nisu popravili, cili nervozni i evo opet isti
debil na vrata:"Ja znan ta se pkvalilo!!!"
Sofer ce njemu opet:"Ajde debilu sta ti znas , vrati su u autobus i ne
dolazi vise!"
Nakon sto su sat ipo vremena zuljali po autobusu evo debila opet:
"Ja znan ta se pkvalilo!!!"
Na to ce vozacu vodja puta:" Ma daj ajmo ga bar saslusat, mozda mu je otac
automehanicar pa zna nekog vraga..."
I napravi tako sofer: "Ajde debilu reci sta se pokvarilo!?"
A debil ce njima: "Autobus se pokvalio!!!"
.
|