Prvo 6 mjeseci pričaš "treba nam još jedan ormar" "idemo kupit ormar"
Ali te se nečuje.
Onda idućih 6 mjeseci promijeniš ploču i pričaš
"garderoba nam stisnuta, izgužvana, ja tako više ne mogu".
Ali te se opet začudo ne čuje, kao da gluhima pričaš.
Misliš, možda ne govorim dovoljno glasno?
Pa kreneš vikat
"TREBA NAM ORMAR! "
Ali što ćeš kad ni vikanje nitko ne čuje.Sve gluho oko tebe.
I onda odustaneš. Rezignirano slegneš ramenima i odustaneš od zajedničke kupovine jebenog ormara, odlučiš kupit ću sama!
Pa hodaš okolo, no znaš da će to bit grozno maltretiranje same sebe.
Pa poludiš. Poludiš skroznaskroz, ono poludiš da te i susjedi u drugom naselju čuju.
E i onda dobiješ odgovor
"Kad možemo ić kupit ormar?" ono. Mrtvo hladno. Kao nisam ja to pričala već godinu dana, kao eto baš ormar došao na red pa kad ja mogu???!?!?!
Počneš se trest al više nemaš snage. Sretan si da je napokon pitanje ormara došlo na red.
Pa kreneš a sve s nekom rezervom. Ono, ne moš vjerovat da ćeš imat novi ormar. Da ćeš vidjet što od garderobe imaš. Da ćeš istu uzet a ona neće bit zgužvana.
Bingo!
Nađeš . Kupiš.
Sad opet ne vjeruješ da bi to moglo biti zmontirano istog dana.
Pitaš 5 puta
"ti ćeš to stvarno danas montirati?"
"da" dobiješ odgovor ali nekako ne vjeruješ pa pitaš opet
"danas će to bit gotovo?"
"da" dobiješ konačni odgovor.
No ti se nedaš.
"danas ćeš to montirat sigurno?" pitaš opet. (ovo -sigurno- koristiš u svim vrstama upita o montiranju).
"da, sad ću montirat".
Šutiš i moliš boga da ne zazvoni mobitel. Ili telefon. Ili netko na vrata.
Jer ormar si čekao godinu i pol i više nemaš ni živaca ni strpljenja za nikakvu odgodu. Znaš da ako bude bilo kakve odgode u stanju si uzet kamen, motiku bilo što i zatuć bilo koga tko bi mogao biti razlogom iste.
I eto ga. Sjaji se novi, lijep, zmontiran. Gledam si odjeću LIJEPO i UREDNO posloženu.
Dapače mislim da ću odsad ić spavat sa otvorenim vratima ormara.
Da bih znala da to nisam sanjala!
Da bih znala da je to istina!
Da bih bila sigurna!
Da ujutro kad se probudim ZNAM da ne sanjam, da novi ormar imam
i da je u njemu NAPOKON garderoba složena onako kako treba bit složena!!!!!!
Kud ćeš veće sreće.
|