Kao što imate priliku vidjeti s vaše gornje strane nalaze se uradci od kvačica. Koje je, naprosto genijalno, smislila i napravila autorica ovog posta.
Ista ih je već i zamotala, stoga vidite da su one u plastičnim vrećicama.
Štipaljke ili kvačice služe da se stave na bor. Zakvače na bor. Zaštipnu za granu.
Kapica je od vate, a gumbi su od papra u zrnu.
Mislim, stvaaarno sam genijalna.
Ja sad mogu u Europu.
Ponudit ću joj svoje djeda mrazove i bit će oduševljena. Europa mislim.
Osim što čitam da u Engleskoj ove godine bit će zeleni Djeda Mrazevi. Ok, nemaš brineš. Napravim zelene.
Stoga smo mali pas i ja spremni za "Idemo dalje". Mi idemo sa Djed Mrazevima. A spremni smo isto i za "Ljudi su snaga". Opet Djed mrazovi.
U svakom slučaju mi smo sad smireni.
Europa je naša!
Dakle sam u subotu zaključila da sam gola i bosa.
Ono, nemam tople hlače, imam staru ofucanu suknju, idem kupit hlače mislim se.
U stvari više mi se išlo van.
Trebalo je ić u Ustanovu ali ona je odgođena za popodne, što sad da radim plan mi se pobrkao?
Idem dakle malo gledat izloge i praznit glavu. Nije da mi baš nešto treba, al izliku treba imat.
Jer kako ću provest zimu ako nemam toplih hlača? Kako ću nosit čizme nove novcate ak mi suknja stara?
Oboružana tako dobrim, što dobrim o-dličnim- argumentima za trošenje novca kojih nemam krenem u pohode u najbliži trgovački centar.
Sad neću opisivat dućane u koje sam ušla ni sama ne znajuć što hoću ili što neću, rekoh već, išla sam gledat izloge i osjećat se dobro, a ne u stvari kupovat.
No , sam došla do jednog dućana, onako nevoljko uđem i gledam suknje.
Ajde tu sam pa ću ju i probat, možda i kupim mislem se.
Stoga uđem u kabinu. Sa suknjom pod miškom.
Iz iste sam izašla sat vremena kasnije, a iz dućana izašla sam sa 4 vrećice, praznog novčanika, i propuhom u glavi (ups, mislim da propuh imam i od prije..).
No takvu prodavačicu još nisam u svom životu srela nikad,a vjerojatno više ni neću i dignut ću joj spomenik. Ovaj post je oda njoj.
Dakle, žena je genijalna. Ja sam ušla u kabinu s tom suknjom da ju probam. Za 12ak sekundi evo ti nje sa još par komada odjeće i rečenicom "hoćete li probati ovo '". Ajd hoću mislim se. I tako je to išlo u terminima od po 15 ak sekundi.
Njezin dolazak, moje isprobavanje.
"Ne ljutite se što vam ja tu dolazim?"
"Ne" odgovaram
"Znate, vi ste sitni i nećete si sami naći pa vam evo ja tražim".
I zaista je tražila. Svoj je posao shvatila ozbiljno!!!!!! Vjerojatno je svu robu iz dućana koja je bila broj manji od 40 donijela meni u kabinu.Možda je i skladište ispraznila ne znam čini mi se da je.
Kabina je ubrzo bila zatrpana, stolica ispred kabine također a ja sam se skidala i oblačila brzinom da bi mi i manekenke pozavidjele.
Ako nisam probala barem, bez pretjerivanja 30-ak stvari. Ona je nosila i nosila, ja više nisam znala ni kako se zovem, ni kud da to stavim, ni što da radim sa svom tom garderobom pobacanom po čitavoj kabini i stolici izvan nje.
"Ovo probajte, ovo je prekrasno".
"Nosite li haljine?"
"Ne" odgovaram.
Što ju nije zasmetalo da mi donese dvije. Koje sam naravno probat morala.
I tako sam ja probala i probala. U životu nisam isprobala toliko stvari koliko sam ih probala te subote ujutro.
"Ako ovaj sako ne uzmete stvarno ćete pogriješit"
"Hlače vam stoje izuzetno dobro, pogriješit ćete ako ih ne kupite".
I tako je to išlo.
"A ovaj prsluk? Biste li htjeli ovaj prsluk?"
"Ova suknja i ovaj sako , to morate probat"
"Ovakvu dolčevitu i ja imam, nosim ju stalno"
"a ova vesta je predivna, pogriješit ćete ako ju ne uzmete"
Nakon te iscpljujuće bitke izašla sam iz dućana bogatija za 5 novih odjevnih predmeta, u minusu do grla, sa 4 vrećice sam izašla iz dućana.
Došla sam doma onako teturajuć. I pomislila sam :"e svaka joj čast. Svoju je plaću pošteno zaradila".
|