06.09.2007., četvrtak
 Petak je.Kupila sam tapete za kućicu. Pa vikend provodim tamo. Bolje tamo nego tu. U ljepljenju tapeta. Što me veseli i stvara mi izazov. Najvjerojatnije će to na kraju biti neka kreativna figura koja bi slučajnog prolaznika-namjernika ako je dovoljno inteligentan možda mogla asocirati da su to tu trebale bit tapete. Al nedam se smetat. Poljepit ću pa što bidne. Bila sam u Kiki i kupila ih a usput vidjela da se prodaju krpare za 8 kuna. Pa sam ih uzela troje. Sad mi žao da nisam uzela 33-oje. Takve iste kupujem za 50 kuna. Komad  Na Cvjetnom trgu. I to bi ukratko bilo to. Sezona radova na kućici polako završava. Što je napravljeno, napravljeno je i krećem s laganim ufuravanjem u lijenost, nerad, odlaske u kino, kazališta, trač-partije sa mojim odraslim prijateljicama, budući da su male prijateljice krenule u školu i nema ih više da ih mamim čipsom i slušam nove i nove dogodovštine. Brbljava će se vjerojatno zaljubit. Ponovo. Jer L... (nesmijem reć kako se zove  ) kojeg smo pratile da vidimo di živi  nije više dovoljno dobar. "Glup je , znaš".Pa ćemo vidjeti tko će ove godine biti favorit. Ili će se bacit na učenje i postat intelektualka ne mareć za muškarce?! Sve će se vidjet. No trenutno se svi polako ufuravamo u drugačiji ritam. Muškarac krenuo zubaru. Ja zatvaram sezonu radova na kućici. Motor će se vjerojatno spremat. Na toplo i sigurno. Mislim, normalno ne? Neće valjda stajat vani na zimi??? Zaboga. Pa sada kreće period nemogućih dogovora :"meni treba auto", "ne, MENI treba auto" "ali meni treba više" "a meni treba obavezno"... dok jedan ne popusti. Uh! Baš se ništa ne veselim svemu tome.  A možda bude i drugačije. Možda na primjer meni padne 12000 eura s neba. Pa si kupim auto. I ovaj dam muškarcu. Ili obratno. Svejedno. Meni bitno da vozi. Možda mi padne i malo više novaca s neba ravno u novčanik pa ne moram više radit. Nego se ujutro probudim, rastegnem. Žena za čuvanje psa dođe i odvede psa u šetnju dok ja češljam svoju dugu kosu četkom napravljenom samo za nju. Kosu mislim. Onda se dignem a dva do tri vitka muškarca mi pripreme toplu kupku u koju ulazim oko 11 sati. Nakon što sam se probudila. I u njoj ostajem do ručka. Koji je pripremio profesionalni kuhar . Jedem. Onda odem malo dremnut, jer umorna sam čovječe od svih tih napora. Navečer si polakiram nokte, skinem šminku , odredim mojoj služinčadi što ima sutra za napravit i odem spavat. Ili van. Ili...ovisno o raspoloženju. Ne zna se ništa. Vidjet će se što ova jesen donosi. Nikad ne reci nikad. Post je totalno glup, al tako se i osjećam odkad sam si odrezala šiške.  |