Marketing
Petak je.
Kupila sam tapete za kućicu. Pa vikend provodim tamo.
Bolje tamo nego tu.
U ljepljenju tapeta.
Što me veseli i stvara mi izazov.
Najvjerojatnije će to na kraju biti neka kreativna
figura koja bi slučajnog prolaznika-namjernika ako je dovoljno
inteligentan
možda
mogla asocirati
da su to tu trebale bit tapete.
Al nedam se smetat.
Poljepit ću pa što bidne.
Bila sam u Kiki i kupila ih a usput vidjela da se prodaju krpare za 8 kuna. Pa sam ih uzela troje. Sad mi žao da nisam uzela 33-oje.
Takve iste kupujem za 50 kuna. Komad 
Na Cvjetnom trgu.
I to bi ukratko bilo to.
Sezona radova na kućici polako završava.
Što je napravljeno, napravljeno je i krećem s laganim ufuravanjem u lijenost, nerad, odlaske u kino, kazališta, trač-partije sa mojim odraslim prijateljicama, budući da su male prijateljice krenule u školu i nema ih više da ih mamim čipsom i slušam nove i nove dogodovštine.
Brbljava će se vjerojatno zaljubit. Ponovo. Jer L... (nesmijem reć kako se zove 
) kojeg smo pratile da vidimo di živi 
nije više dovoljno dobar. "Glup je , znaš".
Pa ćemo vidjeti tko će ove godine biti favorit.
Ili će se bacit na učenje i postat intelektualka ne mareć za muškarce?!
Sve će se vidjet.
No trenutno se svi polako ufuravamo u drugačiji ritam.
Muškarac krenuo zubaru. Ja zatvaram sezonu radova na kućici.
Motor će se vjerojatno spremat. Na toplo i sigurno.
Mislim, normalno ne? Neće valjda stajat vani na zimi???
Zaboga.
Pa sada kreće period nemogućih dogovora
:"meni treba auto",
"ne, MENI treba auto"
"ali meni treba više"
"a meni treba obavezno"...
dok jedan ne popusti.
Uh! Baš se ništa ne veselim svemu tome.
A možda bude i drugačije.
Možda na primjer meni padne 12000 eura s neba. Pa si kupim auto.
I ovaj dam muškarcu. Ili obratno. Svejedno. Meni bitno da vozi.
Možda mi padne i malo više novaca s neba ravno u novčanik pa ne moram više radit.
Nego se ujutro probudim, rastegnem.
Žena za čuvanje psa dođe i odvede psa u šetnju dok ja češljam svoju dugu kosu četkom napravljenom samo za nju. Kosu mislim.
Onda se dignem a dva do tri vitka muškarca mi pripreme toplu kupku u koju ulazim oko 11 sati. Nakon što sam se probudila. I u njoj ostajem do ručka. Koji je pripremio profesionalni kuhar . Jedem. Onda odem malo dremnut, jer umorna sam čovječe od svih tih napora.
Navečer si polakiram nokte, skinem šminku , odredim mojoj služinčadi što ima sutra za napravit i odem spavat. Ili van. Ili...ovisno o raspoloženju.
Ne zna se ništa. Vidjet će se što ova jesen donosi.
Nikad ne reci nikad.
Post je totalno glup, al tako se i osjećam odkad sam si odrezala šiške.
Post je objavljen 06.09.2007. u 14:52 sati.