16.04.2007., ponedjeljak
Igra pokvarenog telefona iliti komunikacija naša svagdašnja
|
Užasava me ženski način razgovora. Sa jedno sedamnaest digresija i skretanja u stranu da ti se objasni pozadina svega. Pa više ne možeš doći do poante jer je govornik i sam skrenuo i izgubio se. Na primjer :"Jeste li bili kod doktora? Kako je sa štitnjačom?" Normalna osoba očekivala bi da dobije odgovor na svoje pitanje zar ne?? Ono što dobiješ je slijedeće : "Je, je. Išla sam na pregled, tamo znate. Bili su dosta dobri. Pitali su me kad hoću doći i došla sam točno na vrijeme, pa su mi to pregledali. Nazvala sam prije toga i zadovoljna sam. Jer da sam išla kod svog doktora, to vam je strašno. Prvo sam nazvala svog doktora i zamislite došla bih na red tek 6.6., a ovdje sam došla na red odmah. Ujutro sam nazvala i već sam drugi dan došla. Malo sam čekala, no to nije bilo tako strašno. To vam je tako u našem zdravstvu." Pa sad ti reci dali je štitnjača u redu ili nije??? I sama sam žensko i znam zašto se to događa. Događa se zato što mi svima želimo sve objasniti. Jer tako funkcioniramo. Pružamo sliku svega, da bi druga osoba mogla s nama sudjelovati u emocijama i doživljaju. I ja to radim...  u želji da sugovorniku objasnim čitavu situaciju.Onda sugovornik može shvatiti koja emotivna stanja sam prošla. pa mu to ne moram dodatno objašnjavati.Tako si ja mislim. Međutim kad sam sugovornik ja sam u kaosu. Jer najednom dobijem bujicu riječi kao odgovor. "Što nema mlijeka?" /za kavu/ Vrlo jednostavno pitanje zar ne? " To ti je tako kad imaš 15 šefova. ONI misle da mi tu sve imamo. Pogledaj mi ormarić molim te, pa to je sramota. Ali važno da se moj šef kočepiri. A za nas, baš IH briga. " Ima li mlijeka ili nema mlijeka? Odgovor još čekam. Lud zbunjenog |