Marketing
Igra pokvarenog telefona iliti komunikacija naša svagdašnja
Užasava me ženski način razgovora.
Sa jedno sedamnaest digresija i skretanja u stranu da ti se objasni pozadina svega.
Pa više ne možeš doći do poante jer je govornik i sam skrenuo i izgubio se.
Na primjer :"Jeste li bili kod doktora? Kako je sa štitnjačom?"
Normalna osoba očekivala bi da dobije odgovor na svoje pitanje zar ne??
Ono što dobiješ je slijedeće :
"Je, je. Išla sam na pregled, tamo znate. Bili su dosta dobri. Pitali su me kad hoću doći i došla sam točno na vrijeme, pa su mi to pregledali. Nazvala sam prije toga i zadovoljna sam. Jer da sam išla kod svog doktora, to vam je strašno. Prvo sam nazvala svog doktora i zamislite došla bih na red tek 6.6., a ovdje sam došla na red odmah. Ujutro sam nazvala i već sam drugi dan došla. Malo sam čekala, no to nije bilo tako strašno. To vam je tako u našem zdravstvu."
Pa sad ti reci dali je štitnjača u redu ili nije???
I sama sam žensko i znam zašto se to događa.
Događa se zato što mi svima želimo sve objasniti.
Jer tako funkcioniramo.
Pružamo sliku svega, da bi druga osoba mogla s nama sudjelovati u emocijama i doživljaju.
I ja to radim...
u želji da sugovorniku objasnim čitavu situaciju.
Onda sugovornik može shvatiti koja emotivna stanja sam prošla.pa mu to ne moram dodatno objašnjavati.
Tako si ja mislim.
Međutim kad sam sugovornik ja sam u kaosu.
Jer najednom dobijem bujicu riječi kao odgovor.
"Što nema mlijeka?" /za kavu/
Vrlo jednostavno pitanje zar ne?
" To ti je tako kad imaš 15 šefova. ONI misle da mi tu sve imamo. Pogledaj mi ormarić molim te, pa to je sramota. Ali važno da se moj šef kočepiri. A za nas, baš IH briga. "
Ima li mlijeka ili nema mlijeka?
Odgovor još čekam.
Lud zbunjenog
Post je objavljen 16.04.2007. u 09:39 sati.