21.02.2007., srijeda
|
Danas sam riješila Gradsko stambeno komunalno, prebacila na svoje ime. Ne znam baš koju mi to oni uslugu nude, a bilo mi neugodno pitati da ne misle da sam glupa. A jesam. Al ne želim da to drugi misle. Neka misle da znam. U redu elektra, u redu čistoča, ali što mi nudi GSK nemam blagog pojma?!? Uglavnom ljudi rade ok. Lijep prostrani ured, svi ljubazni, osjetiš se ko čovjek. Bez naplate, odmah riješeno.  Kućica je kupljena zahvaljujući kreditu PBZ banke i muškarčevom prijatelju , bogatom ( što me taj nije zapao??  , ljubav je čudna, ide kroz srce umjesto da ode kroz razum), koji nam je posudio ostatak koji PBZ nije dao. Tako da mi je PBZ osigurao smisao života idućih 6 godina. Radi i šuti! A za ovaj ostatak tko zna. Nekako ćemo.Tako da sam sada ponosni vlasnik 2 kredita. I jednog duga. Kad pogledaš moj izlist od plaće a tamo nabrojane sve banke lijepe naše. Kojima sam dužnik. Zbog kojih moram radit. A ne se provodit. Što bi mi bilo draže. I ljepše. Al tko me pita. Jutros sam se obukla tako da ne mogu vjerovati. Onda sam se sjetila da su maškare i da mogu proći. Imam crne hlače i crnu majcu, kao elegantno i poslovno a na noge sam si stavila žute planinarske cipele. To ujutro, nisam ni razmišljala. Sad kad sam došla na posao vidjela sam se u ogledalu.  Pa sam se zamislila nad sobom. Za tenutak. Ali sad je gotovo. Što je tu je. Pravit ću se da se to tako nosi. |