01.02.2007., četvrtak
Dobro jutro hrvatska stvarnosti.Super. Imala sam 12 neopterećujućih sati u danu a onda se Okamenjeni potrudio da mi iznese svoje istine, pa sam opet stavljena na svoje mjesto. Tamo di spadam i tamo di je red da budem. Zašto bih ja koristila krila i letila kad se njemu to ne sviđa?! No on to meni ne brani, neeee, samo mi na taktičan muški način kaže da to što ja radim nije u skladu s vojničkim životom kojim živimo, te da on neće sudjelovati u glupostima. Što ja imam širiti krila, tu je on da ih širi, a ja neka kljucam. Pa ima hrane i na podu, što sad imam tražiti da letim? Čemu proširivati vidike? Kojeg to smisla ima? Čemu tražiti novo, kad je staro tako fino dobro poznato, sigurno, stalno i ugodno?!?! Pa se osjećam pokislo. Opet je obezvrijeđeno sve ono što ja ponudim.Okamenjeni je sada nahranio svoj ego. Drago mi je da moje postojanje ima bar neki smisao. Služim kao hrana tuđem egu . Meni najžalosnije je to što Okamenjeni to uopće ne doživljava tako. On smatra da je on jedan od muškaraca koji uopće nije takav kakvim ga ja opisujem. Pa sad dodjemo u konflikt jer onda ili ja izmišljam ili...druge nema. Ja izmišljam. Kako god da okreneš ja gubim. Naravoučenje: Neki ljudi potroše dobar dio života da si sagrade tvrđave. Onda kad dovrše taj posao neznaju što bi pa počinju graditi tvrđave za druge i oko drugih. Nepitano. Nametljivo. Oko onih koji žele živjeti na livadi. Slobodni. |