12.08.2006., subota

& not everything is gonna be the way you think it's ought to be... Sada mi ljudi ne mogu reci da vjerujem samo zato sto mi se sve stvari u zivotu slazu i idu kako sam si ja to zamislila. Ne mogu reci da trabunjam prazne rijeci, da cu prestat vjerovati cim me strefi neka losa stvar. E, pa, zadobila sam jedan udarac. Mislila sam da cu pasti, ali nisam. Bas u trenucima kada se moji planovi izjalove, kada shvatim da su neke stvari neostvarive, zahvaljujem Bogu. Zahvaljujem Mu sto su bas takve. Jer jedino On moze znati zasto. I nitko drugi. I umjesto da ga molim da me bol zaobide, da ne osjetim tugu koju sam znala da cu morat osjetiti, ja ga molim da zaplacem... Za mene je plakanje blagoslov. U posljednjih par mjeseci kao da sam zaboravila plakati. Uopce mi suze ne zeli teci, a nekada mi je to bas potrebno. I kada se rasplacem, onda zbilja placem. Tako sam sada ocistila dusu i nisam uopce tuzna. Neobicno. Nisam ni sama mislila da cu sve to tako lako prihvatiti. Kako i ne bi, kada mi to Bog daje?? Ne znam sto time zeli da naucim, ali nesto zeli... Nalazim se pred nekim dilemama, ali kroz molitvu cu sve rijesiti... Blagoslovljena sam. Blagoslovljena sam, ne samo tim padom, vec i snagom da i dalje mogu biti radosna! I smijati se! A, kada se smijem, smijem se iskreno... Zauvijek sam skinula smjesak kao masku kojom bi trebala prikriti svoje slabosti. Sada se smjesim samo kada sam sretna. A to je stalno :) Imam ljubavi koliko mi samo srce moze pozeljeti!! Ljubavi koju mogu dati... Koju osjecam prema ljudima... i koju se trudim osjetiti. O ljubavi bi uvijek mogla filozofirati satima, ali momentalno mi se neda. Evo jedan tekst sa SKAC-a koji me se dojmio, dobar je za sve one koji traze ljubav :) ''Ne razumijem sto znaci to da nisi jos uvijek naisao na djevojku koja bi ti odgovarala? Zanimaju me jako tvoji kriteriji po kojima trazis curu. Po meni je grozno uopce reci da treba biti kriterija među nama tzv. krscanima. Mislim da jedini kriterij koji treba biti je ovaj: "Boze molim te, daj mi onu curu/decka koju/kojeg si stvorio za mene od Vjecnosti! Zelim da me cijeni, postuje i voli onako kako zasluzujem i kako Ti to zelis. Daruj mi, Gospodine, moju srodnu dusu." Ako tako molimo, sigurna sam (dapace, vjerujem) da ce ona/onaj prava/pravi naici kad za to dođe vrijeme. Znam da je jako tesko vjerovati u te rijeci i zivjeti ih, jer smo okruzeni svakakvim mladima danas koji imaju najcesce iskrivljene vrijednosti u zivotu pa gotovo da nema sanse da se tako nesto ostvari. Svasta nam se nudi preko televizije, interneta, casopisa, kroz izlaske...itd. i stvara nam razne kriterije. Znam i to da vecina muskih (cast iznimkama) kod cura prvenstveno pada na izgled: ...jel vitka, zatim lice, kosa, oci, .... Toliko su cesto zaslijepljeni izgledom da kod cure ni ne primjecuju i cesto se ni ne pitaju sto se krije ispod te povrsine, jer ako u necemu djevojka ne odgovara po izgledu ili po nekom njihovom, a po Bogu nevaznom kriteriju, vrlo cesto ni ne zele traziti dalje. To je jako plitko, a tako mogu propustiti beskrajno blago. Cesto se događa da cura pak odgovara po izgledu, ali je ona plitka i nemaju tema za razgovor. Neces mozda vjerovat, ali ima cura koje mozda i nisu ljepotice, ali su dovoljno zgodne, nasmijane, vesele i imaju prekrasne unutarnje osobine i samo im trebate dati sansu upoznati ih. Misljenja sam da su zene manje opterecene izgledom muskarca nego muskarci izgledom zene. Oh, hvala Bogu da On gleda na ovaj svijet drugacije nego mi ljudi i da nas pronice do dna i hvala Bogu da ispravlja nase krive Drine... One cure koje ti, nakon tvog otvaranja njima, kazu da imaju neku drugu ljubav ili bi htjele s tobom samo prijateljstvo...mani se ti njih, ne zasluzuju te! Dal' si ikad razmisljao o tome da, dok se tebi sviđa neka cura koja ne mari za tebe ili se ti njoj ne sviđas dovoljno, postoji mozda neka druga sa strane kojoj se ti jako sviđas i koja je dobra u srcu, a ti to ni ne primjecujes ili ako primjecujes, ne das joj sansu, jer nije zadovoljila neke tvoje, mozda malobitne, kriterije pa si zato slijep za njenu istinsku ljepotu??? Ima i takvih situacija... Moli se za prepoznavanje srodne duse. Doci ce ti ona prava, onda kada Bog odabere trenutak, vidjet ces. Ono sto ti trebas uciniti jest prepustiti se, zivjeti svaki dan punim plucima, vjerovati Bogu sve vise i dogodit ce se...kad se budes najmanje nadao.'' Lijepo, zar ne? Vrijedi i za cure i za decke, ovo je konkretno pisala jedna cura kao odgovor na pitanje jednog decka, da ne bi bilo da se samo osuduju decki ili tako nesto :) Cura je sve to vrlo dobro srocila... posebno mi se svida dio u kojem govori kako mi krscani ne bi trebali imati neke glupe kriterije vec samo moliti Boga da prepoznamo osobu koju nam je on namijenio i zahvaliti na njoj jer je ona nase najvece blago. Smrc... kako lijepo :) Svi uvijek imamo neke osobne zelje i zamisli, ali trebamo gledati dalje od ljudskog... jer ljubav nije sasvim zemaljska. Neki su me malo podcjenili. Nesvjesno, sigurno ne namjerno, ali ipak su to ucinili. Mislili su da su u svemu korak ispred mene... ali u jednoj sam stvari ja ipak ispred njih. Nije da se uzdizem i mislim da sam bolja, jednostavno iznosim cinjenicu... Tako i tako, nisam ispred njih vlastitim zaslugama nego jer mi je dragi Bog udjelio tu milost da neke stvari spoznam ranije, u njihovoj punini... hahaha, uvijek govorim u nekim zagonetkama :) Reci cu samo da je o ljubavi rijec... Iako inace kisu smatram totalno neprakticno, bas mi je dobro dosla... Ponekad volim setati po kisi bez kisobrana... Jer... nemam pojma. Bas mi je to lijepo :P Postoje neke stvari koje ce me jos pokoji put natjerati na intenzivno razmisljanje, prisilit me na neke promjene, ali bez obzira na sve, zivot ide dalje. Tako i ja. Tek mi je 16 godina. Jos je mnogo toga preda mnom za nauciti... Snazna sam, snaznija nego sam mislila. A, moja je snaga u Bogu. Vjerujem u sve razloge. Vjerujem u bolje sutra. Vjerujem u ljubav. Dan nestaje, ali ja ne nestajem s njim...

- 23:41 - Komentari (28) - Isprintaj - #

08.08.2006., utorak

Sad pjevam ''aleluja''! Zdravo ljudi!! Preksinoc sam se vratila iz Medugorja. Kao sto pretpostavljate, bilo je prekrasno... Jos dok sam se dan prije odlaska pakirala, osjecala sam da ce to biti za pamcenje. I nisam pogrjesila. Toliko je toga za reci, jednostavno ne znam ni otkud zapoceti... Bilo je tu svega, od kampiranja u divljem kampu, u premalenom satoru koji se usred noci poceo rusiti, neispavanih noci zbog tulumarenja odredenih ljudi ili penjanja na Krizevac, napada nenormalno velikih skakavaca, sve do susreta i upoznavanja zanimljivih ljudi i prekrasnih molitava i svjedocanstva koja su nas ili nasmijala poput Rafina, ili jednostavno dotakla kao rijeci mnogih obracenika. Slusala sam sve te ljude diveci se Bogu... Slaveci Ga jer je tako velik, jer cinio tolika cudesa... Neki dogadaji, osobe i svjedocanstva zasluzuju da ih posebno spomenem: Kao prvu osobu koja mi je zanimljivo svjedocila i spasila mene i Dinu posudujuci nam svoj sator kako bi nekako uspjele nociti u kampu, spomenut cu jednog Amerikanca, Grega. Nemam pojma kak se preziva ili koliko godina ima, toliko me zainteresirao stvarima koje je govorio da ga nisam ni pitala. Poseban je to covjek kojem je Bog udjelio milost da je imao snage ostavit sve materjalno, tj. sve zemaljsko sto je imao kako bi sljedio poziv koji je Bog imao za njega. Iskreno, jos uvjek nisam tocno shvatila taj poziv. Krenuti na mjesta na koja osjecas da moras ici, bez odredenog cilja, da bi molio, jer tako osjecas, jos mi uvijek nije sasvim jasno. Ali, stvari koje su se njemu dogadale, onaj mali djelic njegova zivota sto nam ga je ispricao ostavio me bez teksta i duhovno me obogatio. Inace, skoro nam nije posudio sator,ali mu ga je bas jedan bracni par vratio ono jutro kada smo mi dosle po njega :) Bozje djelo! =) I napravio nam je krunice. Sada je na redu jedan dogadaj. Da ste bili sa mnom i Dinom u tom trenu ziher bi vam bilo smjesno i sada necete odmah sve razumjeti,ali mozda ce vam nakon gledanja slika biti nesto malo jasnija prica o satoru ''Bubamari''. Kada sam ugledala ispred sebe jedan mali satoric koji su postavile Dina, Marija i Ruzica, pitala sam:''Ok, di je pravi sator?''. Vidjet cete po slikama kako je taj satorcic malen. Nije se u njega dal sjesti, to je bio sator samo za prespavati. Tako smo Dina i ja do 1 sjedile vani ispred na jednoj deki (koju su nam kasnije izgubili framasi iz Rijeke) i pricale pod vedrim nebom. Kada smo legle spavati obje smo se pokusavale namjestit, sto je bilo malo teze s obzirom na pozu u kojoj ja spavam i sirini prostora za spavanje. Odjednom nesto je zaskljocalo i sipka za koju je bio zakacen dio satora srusila se tocno iznad mene i Dine. Jos jedan pokret i cijeli bi se sator bio urusio nama tocno na nos. Onaj tren kada se to otkacilo (bilo je nes na cicak) zasutile smo i ukupile se. Mislim da nismo cak ni disale :D A nakon tog trena usljedio je smjeh!! Urnebesno! Na kraju sam jedva popravila sator i uspjele smo Bozjom pomoci prespavati noc. Naravno, sutradan smo odmah posudile veci sator. A ljudi koju su bili smjesteni pored nas jednu noc (prebacile smo se jer nam nisu dali spavati) zakljucili su da nam taj mali satoric sluzi samo za stvari =)) Kako fancy! I jedno malo svjedocanstvo vezano za veliki sator. Spremale smo ga u subotu navecer i nikako ga nismo mogle spremiti, jos nam je i baterija riknula. Jadne i zivcane od tolikih pokusaja, bacile smo sator na pod. Duboko sam udahnula i onda smo se lijepo pomolile dragom Bogu da nam pomogne tako da nam ili posalje nekog ili snagu ili bilo sto. Nakon toga krenule smo opet slagat sator i primjetile da problem lezi u tome sto nam je u njemu ostala jedna boca. Kada smo ju izvadile dosao je jedan zakon Slovenac i ostavio nam svjetiljku. Na kraju smo uspjele sloziti sator i sve strpati u jednu malu torbicu. I da, bas kao naruceno, hotel je radio jos iza normalnog vremena zatvaranja, i uspjele smo naletiti na Grega koji je s nekim curama izradivao krunice. Hah, recite da to sve nije Bog napravio! Je, napravio je! BOG JE ZAAAAAKOOOON! Monika je cura s kojom je Maria djelila sobu. Zbog toga sto je cura fakat u redu, sto je pametna i mozes s njom razgovarati o svemu, morala sam ju spomenuti. Bas nam je dobro objasnila neke stvari koje nam nisu u potpunosti sjele i ona i njen decko su nas zabavljali za vrijeme rucka i dorucka. Takoder nam je dala jedno lijepo svjedocanstvo kada smo putovali natrag kuci. Samo mi dode da kazem: Aleluja Gospodu! Osim nje i decka, za vrijeme jela su nas takoder zabavljali nas domacin i vozac autobusa, Ilija i Ivan. Nemam nista drugo za reci nego: hahahahahahah!!! Zakon ljudi. Valja spomenuti mlade iz Petrinje koje sam upoznala jos na Kanafestu, a sada sam ih upoznala jos bolje. Stvarno su prava ekipa, prezabavni su i imaju presmjesnog profesora iz vjeronauka. I jedan modni kreator iz Siska im se ubacio u grupicu, najbolji plesac ;P Petar, Ruzica i jos neki ljudi koji su nas castili kavom isto su bili totalno zabavni. A i ljudi s kojima sam putovala u busu isto tako. Fenomenalni ljudi, fenomenalni... Jos jedan dogadaj: zadni dan, penjanje na Krizevac. U ovu smo se pustolovnu :) uputile Maria i ja same, Dina je bila preumorna i tako i tako ne bi fizicki izdrzala taj put. Nakon 45min sto smo uspjele prespavati, probudile smo se 15 do 2 i krenule s ekipom iz mog busa na Krizevac. Bio je mrak i nismo imale bateriju jer sam ja, pametna po obicaju, zaboravila uzeti baterije s punjenja. Jeeeeeej. Ugl, ubijale smo se tamo, penjuci se ne videci nista, spoticuci se i tako. U jednom trenu Marija i ja smo ostale same i sjele smo na jedan kamen da se odmorimo. Zacula sam nesto sto je zvucalo kao neki medvjed i istog trena se naglo dignula i rekla Marii da krenemo. Nisam sigurna sto je to bilo i dal sam si umislila, ali prestrasila sam se ko nist. 20m nakon toga pricekale smo nasu grupicu i kada je dosao Robi, voditelj puta, pitala sam ga koliko imamo do vrha. Jedva disuci nasmijala sam se:''Samo nemoj reci jos ovoliko''. ''Ma ne'', odgovorio mi je. ''Jos kojih.... 150m''. Ma, koliko god Maria i ja tada bile umorne, doslovce smo dotrcale do vrha. Pobjednonosno smo u pola 4 ujutro sjele na kamen, zagrnule se mojom dekom za spavanje i pricale sve do pocetka mise. Ljudi su spavali svugdje oko nas, Maria je skoro na nekoga stala. Prestrasno :) A, za kraj, najljepse od svega bile su molitve, predavnja, svjedocanstva i klanjanja... To je nesto sto milijun rijeci ne bi moglo opisati dovoljno vjerno da biste shvatili i dozvijeli to sto sam ja tada. Slusajuci sva ta svjedocanstva, usadivala sam u srce nove vrijednosti i snage, upijajuci rijeci predavanja donosila odluke i razmisljala o svom zivotu, na klanjanju ojacala svoju molitvu i povrh svega dobro se nekim stvarima nasmijala, naplesala i izgubila glas na neko vrijeme jer sam pjevala iz sveg srca :) Moram spomenuti kako su se neki ljudi izvukli iz tako mracnih situacija koje se ne mogu ni izbliza mjeriti sa situacijama u kojima se mi nalazimo. Moram spomenuti i zenu koja se zaklela da ce posvetiti zivot sirenju misli da Bog ne postoji, uvukla se u sotonizam, i totalno je skrenula s puta. Bila je cak na zadatku da ubije jednu zenu, ali ga nije izvrsila, jer tu je zenu Bog cuvao. Kada joj je otvorila vrata nije znala da je ova bila poslana da ju pogubi, jednostavno ju je zagrlila i rekla nesto tipa:''Dobrodosla kuci''. I taj se tren ta zena preobratila. Mislila je da ce ju sotonisti ubiti, da joj Bog nece pomoci, ali eto... Vidite kako ironicno, zaklela se da ce govoriti da Bog ne postoji, a u Medugorju je stajala na pozornici svjedoceci nam da Bog postoji i da se uvijek u Njega uzdamo! Ne postoji nesto sto je Bogu nemoguce. Nasla sam se u raznim raspravama i filozofiranjima o mnogim stvarima i mogu reci da se na kraju uvijek sve svodilo na isto. Bog postoji. Bog je ljubav. Jos se mnogo stvari dogodilo, jos sam ljudi upoznala, ali da vam sve to sada pisem post bi bio preprepreprepreprepreprepredugacak =) Ovo je samo djelic svega onoga sto sam dozvjela. Mislila sam da ce to biti samo jos jedan u nizu festivala koje cu pohoditi, na kojem cu proslaviti Boga, zabaviti se i duhovno obnoviti. Ali, dozivjela sam nesto novo, nesto drugo. Upila sam toliko novih vrijednosti i vaznih rjeci (jedna mi je recenica i zivotni moto postala) da sam se morala promijeniti. Nije to neka drasticna promjena, ali promjena je. Moje je srce za nijansu drugacije. Odrasla sam mrvicu :) Ne mogu to rijecima opisati, jednostavno se u tom malom gradicu osjecala prisutnost Majke Bozje. Zao mi je samo to sto ljudi, tek tada kada se nadu na tako nekom mjesto gdje se dogodilo ukazanje, pocinju vjerovati da su Maria i Isus s njima i da im tek tada mogu uslisati molitvu. Ljudi, Gospodin je svama UVIJEK!! Kada grijesite ili cinite dobra djela, kada se smijete ili placete, kada padnete i kada se podizete... uvijek i svugdje. On je apsolutna ljubav. On je potpun. Nemu ne treba nitko od nas, al nas je iz ljubavi ipak stvorio. Ima nam toliko toga za dati, samo Mu se trebamo prepustiti i ponizno Ga zamoliti... Nas je Bog silan Bog!! Veselim se svemu sto dolazi, a vjerujte, NEMAM POJMA sto me ceka. Sto god doslo primit cu kao poklon sto mi ga je Bog dao i zahvaliti. Riskiram i cinim ono sto mozda prije nikada ne bi. Pruzam ruku u mrak i ne bojim se. Ne, vise se ne bojim. Imam neke planove i osjecam snazno da me Bog zove da nesto ucinim i molim se da mi to uspije. Ako je Njegova volja, bit ce!! A ja cu se potruditi kolko mogu =) Spremna sam na sve. Ali bas na sve. A sada neke slikice :) Ovo sam ja kad sam dosla Po ove dvije slike mozete vidjeti velicinu nase ''Bubamarice'' i onda pretpostaviti kako je bilo nama dvjema zgurat se unutra zajedno sa nasim stvarima :P Crkva Mare i ja ispred crkve. Dio programa kada smo plesali i pjevali, zakon. Ekipa iz Petrinje. Ja i nas novi sator :) Dina i Maria za ruckom u prezakon pansionu Mare sa zastavom :) I za kraj: Hahaha, ljudi bilo je stvarno PREKRASNO :) Adios.

- 10:27 - Komentari (8) - Isprintaj - #