24.09.2006., nedjelja

& I'm wishing you joy & hapiness, but above all this I'm wishing you love… Vjecno bi bili nezreli i povrsni da u zivotu ne skupljamo iskistva. A, iskustvo je samo ime za nase pogreske i padove. Ponekad nam se neke stvari moraju obiti o glavu i doprijeti do srca… nekada se i ono mora slomiti… jer kada se komadici jednom pokupe i kada ih jedna nova osoba, pa makar to bila i sama osoba cije srce jest, sljepi opet zajedno, kuca ljepse nego prije… Kroz te pukotine izadu i mnoge negativne stvari koje su se godinama prikupljane… i slomljeno srce moze mnogo voljeti, mozda i vise nego ono koje je cijelo, jer nema tu tvrdocu. Voljeti nekoga, komplicirana je stvar. Jer je rijetko kada uskladena s tvojim mozgom. S takvom lakocom oprastas, zaboravljas… svemu vjerujes, svemu se nadas… Ponekad je mozda to naivnost, nekada uzaludna patnja, ali ponekad je jedina nada, jedina sansa, jedini nacin. Zivot bez ljubavi nema smisla. Isprazan je, obican… Barem meni. A, ljubavi u svojim zivotima imamo na pretek. Samo trebamo bolje otvoriti oci i pogledati oko sebe… pogledati nase roditelje (davez koji nas voli toliko da nas i zivcira svojom neprestanom brigom i pokusavanjem da shvate nase male komplicirane glavice), nase prijatelje, bracu, sestre, nase bliznje… No, jedini nacin da nas ljubav zapravo ispuni, jest DAVATI je. Davati je bezuvjeto, neproracunato, ne s ocekivanjima uzvrata… treba je pokloniti. I kada volis i trudis se, bit ces sretan. Bit ces sretan jer si, makar ne dobio ni jednu lijepu rijec ili osmijeh, nekome za jednu trunkicu dan ucinio posebnijim. To se moze postici i jednim smjeskom… Ljubav je zbilja predivna stvar. Najveci poklon koji covjek moze u zivotu dobiti. Pogotovo ako govorimo o ljubavi izmedu muskarca i zene… Kada volis i kada jesi voljen na jedan tako prekrasan i specifican nacin… kada si nekome poseban, bas takav kakav sada u ovome trenutku jesi. No, ljubav je i zrtva. Odricanje za drugoga… Nije jednostavna kako se mozda na prvi pogled cini. Ljubav nije zaljubljenost, to su dvije sasvim razlicite stvari… ''ZALJUBLJENOST JE STANJE KOJE TRPIMO. LJUBAV JE CIN NA KOJI SE ODLUCUJEMO'', ukratko. Ljubav je odluka da volis jednog konkretnog covjeka koji stoji tu pored tebe. Toliko je jaka da je zapravo jedina stvar na svijetu koja nas moze stvarno slomiti. Kada nemamo ljubavi u zivotu, zakinuti smo i ostajemo ravnodusni, u neznanju, korak iza svijeta… Problemi koje imamo na dusi, najcesce su rane koje su nam zadane jer nam roditelji, obitelj, okolina, nisu pruzali dovoljno ljubavi… Nekada je stvar u tome da zahtjevamo previse, preodredeno, s previsokim ciljevima, da ni ne primjecujemo da nas netko voli i vise nego zasluzujemo. Ili smo jednostavno zauzeti svojim poblemima, pogled nam je zamagljen i ne gledamo u srca onih koji nas istinski vole i cijene… Zasto to propustamo?? To su najnepravedniji i najtuzniji propusti koje mozemo uciniti… Propustiti ljubav. Teze nas mogu slomiti autoriteti, pravila, ljudi koji nam se suprotstavljaju, ali jedan decko/cura… Koju privilegiju oni imaju kada jednom recenicom, jednom rijecju, katkad jednim pokretom, mogu po nasem srcu ostaviti modrice i oziljke. Ne mozemo kontrolirati ljubav, ne mozemo je usmjeriti prema jednoj osobi. To jest cin na koji se odlucujemo, ali ne u smislu da si izabiremo onoga koga cemo voljeti, nego kada odlucimo do kraja predati svoje srce riskirajuci da ono bude odbaceno i polomljeno, bez obzira na ishod naseg cina…Ne mozemo odrediti tko ce biti taj/ta koju cemo voljeti jer nekima su namijenjene osobe koje oni nisu zamislili za sebe… Katkad zavolis nekoga koga si mislio da nikada nece moci zavoljeti. Ti mozes pronaci nesto vrijedno ljubavi u osobi u kojoj tvoj prijatelj ne moze. Svi su ljudi posebi, ne zaboravite to. Ono sto je mozda najteze shvatiti i priznati, a pogotovo dozivjeti, jest da kada nekoga ISTINSKI volis, svim svojim srcem, gledas na njegovu dobrobit. Gledas na to da ta osoba bude sretna, ne izlazes ju nikakvim rizicima i patnji poradi sebe. Prava ljubav podrazumijeva toliko snazne osjecaje prema jednoj osobi da ju mozes pustiti da bude sretna, pa makar to tebe iskljucivalo iz njezina zivota. Tek kada to mozes, zbilja volis. Ljubav je… mnogo toga. Najljepsa stvar koju smo dobili na ovom jadnom i hladnom svijetu… Jedina nada u bolje sutra. Jedini znak da smo zivi i da postoji nade za sve nas… Zelim vam svima da u zivotu imate ljubavi svih vrsta. Zelim vam da naucite davati tu ljubav s istom radoscu kojom ju primate. Zelim vam da otvorite oci i ugledate ljude koji vas vole. Zelim vam veliko srce koje moze davati i primati svu tu ljubav izlozenu pred vama… Neka ljubav bude smjer u kojem ce se kretati vas zivot.

- 00:26 - Komentari (8) - Isprintaj - #

22.09.2006., petak

There's a million reasons why I cry, hold my covers tight & close my eyes, 'cause I don't wanna be alone... Napokon sam uhvatila priliku da napisem jedan post. Ima nekih razloga zbog kojih se nisam mogla javiti, ali necemo o tome. Sto reci?? Mnogo se toga dogodilo u ovih proteklih mjesec dana... Svi znate da je zapocela nova skolska godina. Ajde, Bogu hvala, ova nije pocela sokantno i neocekivano kao prosla :) Ali je kao i ona donijela podosta promijena... a ja sam osoba kojoj tesko padaju promijene. Cak i kada se sama mijenjam, sto se i dogodilo. Nova skola mi je odlicna... Jos se nisam skroz uhodala i nisam se uklopila 100% ali za sada je ok. Skolu sam shvatila malo ozbiljnije, to vise nije mjesto na kojem se samo zezam i glupiram, vec mjesto koje ce odrediti moju buducnost. Naravno da nisam odbacila sve stare navike (ha,ha,jos uvijek pod satom pisem pjesme :P) i da ne mogu uvijek biti koncentrirana i pazljiva, ali mislim da se polako, mic po mic, krecem prema boljem... ali, fakat volim ZOG. Profesori su odlicni, ravnateljica mi je bolja od svih njih zajedno... hah, vidjet cemo dal cu i za 3 mjeseca mislit tako :D Vjerujem da hocu... Ovo me ljeto promijenilo. Ne znam kako, ne znam zasto, ali je. Vidim to iz razgovora s ljudima koji me najbolje poznaju (neki od njih i cijeli zivot) Iako mi nista konkretno ne govore i sami primjecuju da sam drukcija. Zrelija? Odraslija? Ozbiljnija? Mozda… Jos ni sama nisam najbolje shvatila tu promijenu, samo znam da se dogodila. Zao mi je ako to neke ljude zbunjuje, no i mene samu zbunjuje… Ne razumijem… Mozda sam ljetos bila previse sama i previse se bavila razmisljanjem :P Vidjet cemo kako ce biti kada se skroz vratim u svakodnevnicu, mozda sam se jednostavno navikla na zivot izvan uzurbanosti i okvira danasnjice. Da, ovo je ljeto bilo posebno, makar nisam napravila nista od onoga sto sam zacrtala. Bog je, cini se, imao neke druge planove. Ali, iako sam se promijenila, moram priznati da sam kroz jedan razgovorcic skuzila da su neke stvari ipak iste... Bez obzira na sve, jednom sam nogom ostala zataknuta za onaj hladni i problematicni svijet na koji sam bila navikla. No, polako se izvlacim :) Mnogo mi toga jos lezi na srcu i potrebna bi bila cijela vjecnost da sve to napisem... Najvise me muci ono na sto nitko ne moze dati tocan odgovor ili pravilan savjet...Nema te osobe, psihologa, svecenika, bilo koga tko bi mi mogao reci zasto se neke stvari dogadaju, koje se trebaju dogaditi, zasto je sve bas ovako... vodim unutarnje borbe sa samom sobom. Glupo zvuci, znam, ali moj mozak i srce nikako da nadu zajednicki jezik. Jedan tupi jedno, drugi drugo...I previse je toga u pozadini da bi mogla ijedno od to dvoje poslusati. Ne mogu se snaci u svim tim mislima... Zbunjena sam. Znam sto je razumno. Ali, ja nisam razumna. Nisam logicarka. Nikada to nisam bila. Kada sam pokusala, zeznula sam se. Pogodila sam u onim stvarima u kojima sam slusala svoje srce. A, sada... sada kada bi trebala... ma ne znam ni sama. Radim sve hladno i jednako kao i prije. Cak ni nemam osjecaj da sam neke stvari rekla i napravila, da se u meni nesto okrenulo, sve je tako... isto. Zasto je najlakse dici ruke od svega i odustati??? Odbaciti u jednom trenutku? A istovremeno ipak je stvar za koju moras imati mnogo snage?? I kada na kraju sve to pogledam, kada se zamislim nad svime, dolazim do zakljucka da je bezveze davati takve neke povrsne informacije koje nikome nista ne znace, pa ni meni, jer ne sadrze ni jedan djelic onoga sto se dogada, o cemu sve ovisi... Ma, rijesit ce se sve to. Pusti vrijeme, kazu mi. To i radim. U glavi mi se mota jedna izreka... ''SAMO ZATO STO TE NETKO NE VOLI NA NACIN NA KOJI BI TI HTIO DA TE VOLI NE ZNACI DA TE NE VOLI NAJVISE STO MOZE'' I to vam je, ljudi moji, ziva istina :) Dosta mi je pisanja, tak nisam napisala nista pametno sto bi nekoga dotaklo. Bezveze. Ah, ne mogu svaki put filozofirat i napisat nesto pametno :P To bi bilo to. Adios!

- 20:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #