Sitnice koje život znače...
Moji kućni ljubimci.... vesele me i kad sam najtužnija...
Moje naočale... nemogu bez njih... spas u zadnji čas...
Knjige... mitska bića... bajke... hmmmm.... obožavam...
Glazba... ne volim tišinu...
Kino... filmovi...
Krpice... cipelice... kao i kod svih žena...
Fotoaparat... klik...klik...
Kompjuter... mobitel... uffff moja veza sa svijetom...
Ogromni crveni kofer na kotačiće za putovanje... neizostavna stvar u mom životu...
Iiii za kraj tri točkice (...) - nemogu si pomoći obožavam ih... ;)
Pronađeno na dnu kutije sa sjećanjima:
Ljubiti jedan sat je osobina životinje,
Ljubiti jedan dan je osobina čovjeka,
Ljubiti cijeli život osobina je anđela,
A voljeti cijelog života samo jedno biće,
to je osobina bogova...
Tvoj mali...
13.01.2001.
Butterfly Effect
srijeda, 29.03.2006.
Strah... tuga... osjećaji koji se nemogu opisati...
Riječi mi isprekidano naviru ... pokušat ću prenjeti ih na papir... neke stvari jednostavno se nedaju opisati... mogu se samo osjetiti...
Tek sada shvaćam...sad kad sam preživjela onaj prvi šok... sad polagano dolazi bol... i zabrinutost... u nedjelju oko 22,30... dogodilo se nešto grozno... preminula je susjeda... imala je malo manje godina nego moji roditelji... infarkt... srušila se i u sekundi preminula... grozno... svi smo bili cijelu noć na nogama...zvali hitnu... čekali hitnu... izbezumljeno joj pokušavali pomoći... ali grozno je kad vidiš da ta osoba odazi pred tvojmi očima i očima mnogih koji su priskočili u pomoć i osjećaš se tako bespomoćno... grozno...
U trenu...te osobe više nema... takvo nešto se može dogoditi bilo kome... mojima... jaooo... grozno... najgori je taj osjećaj bespomoćnosti...
U toj svoj strci ovih dana koju smo imali... nekako smo potisnuli u drugi plan mamin odlazak na operaciju vena... hmmm... tek jučer poslije sprovoda kad smo došle doma sjele u sobi na trosjed... meni odzvoni u glavi da ona sutra odlazi u bolnicu i u četvrtak ujutro na operaciju... ufffff... pa ti se moraš spremiti velim joj... a ona smirena... kakva je uvijek... ma imam vremena... jaooo... divim joj se kako je sve ovo dobro podnjela... žena koja je umrla prije par dana bila joj je prijateljica... divna osoba... znam da je mami jako teško ali ne želi to pokazati pred nama da se ne brinemo... jao kako je volim... beskonačno... i jako se bojim za nju... danas smo je ispratili ujutro u bolnicu... smjestila se... i uz smješak nam rekla da će sve biti uredu i da ne brinemo... sutra ujutro je operacija i jedva čekam da sve ovo prođe... da se ovaj gorzni tjedan završi...
Ma moram gledati s pozitivne strane... ona je hrabra i čvrsta... svašta je preživjela... i kako ona sama veli:" Pa i nemože drugačije biti nego dobro...Uredu? Srce moje volim te... " Volim i ja tebe, mama... pusa...
Zijev...prošao vikend... cijeli se dan da smucam po kući... ništa mi se neda raditi... samo bi se izležavala... cijeli dan ću kak izgleda provesti u krevetiću... pijuckajući cappucino... grickajući keksiće... ko mali hrćak...
Ma ustvari danas mi je dan za mene... novine... komp... slatkiši... micek.... kaj hoćeš više...
Kraj tjedna mi je bio fulll naporan...a i sinoć bi se moglo reći da je bilo ludo... tako da sam užasno pospana... još smo i satove morali pomaknuti jedan sat unaprijed pa mi i taj sat fali... hmmm... okrutno...
Veliki uzdahhhh... i pusica....
Živjeti svaki dan kao danas... osjećati se bajno...
Hmmm... kako samo sitnica u životu može puno značiti... da ti ona uljepša dan... da te nasmije... da te podigne... bila sam kod frizera danas... donjela drastičnu odluku o tome kako ću promjeniti svoju dugogodišnju plavu kosicu u smeđu....kako ću je lijepo dati ošišati... kako ću imati šiškice... onako male slatke... frčkave na jednu stranu... pa ću biti kjut... iiii uspjelo mi je... ispalo je super... ja prezadovoljna... ko nova osoba... stalno se pogledavam u ogledalo i nemogu vjerovati... da druga ja... nekako vrckasta... slatka... čokoladasta... mazna... mmmmmmmrrrrrrrrrrrrrrrrrr..... ma cijeli mi se dan mazi... ova frizurica je još samo veći motiv da si budem jako privlačna... i da mi se glavicom motaju...hmmmm.... svakakve stvari...mmmmrrrrmmmm...
Pusica...
Došlo je!!!! Konačno!!!! Već mi je dosta ove zime i tmurnih dana... Sunčeko... Yesss!!!! I proljeće s njim...
Vesela sam se probudila...probudilo me sunčeko... nisam bila pospana kao obično... svako jutro...čak sam si obula cipelice... umjesto čizmica... i šosić... jeeejjj... baš sam si danas bila lijepa... lepršava... no... moje veselje nije dugo potrajalo... negdje oko 13,00 sati počeli su dolaziti zli oblaci... i sakrili su moje sunčeko... i nastavio se tmuran dan... no ja se nisam dala omesti u svom dobrom raspoloženju jer sam znala da se negdje iza tih sivih oblaka krije žarko, žuto i toplo sunčeko!!!! I da će proviriti kad-tad van... nadam se...hmmm...
Mrrrmmm... vratila sam se... mmmrrrmmm... poželjela bi kad bi mogla da ovaj vikend nikad ne završi... bilo mi je prekrasno danas...
U petak i subotu još ni svjesna nisam bila gdje sam... vrijeme mi je jako brzo proletilo... petak večerica... Micek i ja sami... mrrmmm...
Doma nezamislivo... u petak tako stvarno... buđenje u subotu... odlazak u grad...
Hmmm... sunačano prijepodne... ugodna šetnja gradom... ugodan ručak... ma savršeno... sve vrvi od ljudi... od gužve... sve je živo... super...
Lagani obilazak po trgovinama... hehehe... zar ste već pomislili da to nisam stigla napraviti??? Jesam kak ne!!! Poklonila sam si nekoliko sitnica koje su me još više raspoložile... Subotnju večer smo proveli u kinu... pogledali smo si filmić... nanjupali se kokica i sretni i zadovoljni otkotrljali se domeka u krevetić izmoreni subotnjim danom...
Danas prekrasno nedjeljno jutro... netko nas je probudio zvoncem na vratima...micek raskuštrani... ljuti se da ko nas budi tak rano... meni je svejedno...sretna sam...smješkam se miceku i velim... ahhh... maco ne ljuti se to ti je Zagreb... hehehe... jutarnje maženje... obožavam.... toplo ... svježe pecivo iz pekarne... još više... heheh... za doručkom mi sine ideja da bi mogli na kratki izletić u Zagorje... i uputili se mi pri odlasku doma do Trakošćana... i nismo pogriješili... bilo je prekrasno... gore je još snijeg... ali krasan svježi zrak... sunčani dan... ptičice su se probudile... vidjela sam i prvog leptira koji je tako izgledao nestvarno... u pozadini snijeg... a vidim njega kako lagano leprša okolo... hmmm... prekrasno... nestvarno... dvorac je zaista divan... predivan za fotografiranje...
Tako da smo se super zabavili... napravili divne fotke... budem ih stavila da se malo divite.. no ne danas... umorna sam... željno išćekujem svoj krevetić... da se odmorim.. i naspavam... od sutra počinje novi radni tjedan...
Pusa...
Ludi dan danas... umorna sam...ali onako pozitivno ludo umoran... na poslu ludnica... u stanu... ko da je bomba pala... majstori postavljaju pločice... buše... ruše... hihiihi... ludo... sve polako dobiva obrise kak bi trebalo izgledati... i evo mogu reći za sad sve ide po planu kak smo si mi željeli... baš dobro...
Hmmm... sutra sam na godišnjem... jeeeee.... uzela sam si day off... imam neke obaveze pa nemogu na posao... aaahh.. bar si malo odmorim... donekle... u petak mislimo u Zg!!! Micek ide na neki seminar u subotu pa ćemo to lijepo iskoristiti i otići na jedan vikend u Zg... jao jedva čekam... da se malo maknemo od ove ludnice doma...
Malo da se opustimo... malo da budemo zajedno... jer trenutno smo toliko zaokupirani raznim stvarima da za sebe imamo malo vremena... a to mi baš fali... fali mi Zg... studentski dani s micekom u Zg-u... baš nam je bilo ludo... opušteno... i zbilja smo uživali... baš sam sretna što smo iskoristili svaki trenutak koji smo proveli tamo...
Razni izlasci... izleti na Sljeme... tulumi s društvom... ma mljac...
Evo... malo ćemo se svega tog prisjetiti ovaj vikend...
Mrmmm... buđenje u nedjeljno jutro... stvar koju najviše volim od ičeg na svijetu... volim duuugggooo spavati pa mi je nedjeljno jutro najdraže u tjednu...i još kad se probudim volim se dugo izležavati u krevetu i izvoljevati svakakve stvari...ovo jutro bila sam sama u krevetiću... osluškivala sam zvuk vjetra koji je luđački udarao o moje prozore... noseći kišu pomješanu sa snježnim pahuljicama... idealna atmosfera za sređivanje misli i razmišljanje...
Počela sam maštati... razmišljati o zajedničkom život sa svojim micekom... u naišla sam na jednu stvar koju stalno nesvjesno ponavljam...u svim situacijama u kojima bilo što da mjerimo... predviđamo za ubuduće ja obavezno spomenem i klince... onako usput...kao u kontekstu "aha tu u spavaćoj sobi još i stane krevetić za bebu"... a ustvari u dubini duše znam da su se unazad kojim par mjeseci u meni počeli buditi neki osiječaji koji su mi da sad bili strani... kad spomenem dijete usne mi se razvuku u široki osmijeh i okice mi zasjaje...
Polako shvaćam da se u meni budi neki majčinski instikt koji do sad nisam ni imala... drugačije gledam na neke stvari... drugačije gledam na djecu koja trčkaraju okolo... zamišljam sebe u nekim situacijama...
Prekrasan mi je to osjećaj...ma prekrasna mi je sama spoznaja da je to dijete raslo u tebi...9 mjeseci...u tvom trbuščiću... i da je plod ljubavi između dvoje ljudi koji se vole... mora biti da je krasan osječaj kad ga prvi put ugledaš... uzmeš u naručje... poljubiš...
Kad shvatiš koliko je to biće povezano s tobom... koliko je krhko i ovisno o tebi... koliko ga samo voliš... njegov dodir... mekane ručiće... njegov dječji miris... njegov smješak... njegov plać.. novi život... nešto prekrasno...
Razmišljala sam sinoć... dok je moj micek bezbrižno spavao kraj mene... poželjela sam da bude uvijek tako... opušteno... sneno... mirno... bez ikakvih problema... nedoumica... ali što bi bio onda život bez svega toga bilo bi nam dosadno... sve jednolično... zar ne?? Da nas tu i tamo nešto ne zdrma... svjesna sam činjenice da život nije jednostavan i da ne ide sve uvijek onim smjerom koji smo si mi zacrtali... ponekad i skrenemo (da uistinu ponekad "skrenemo") sa tog smijera ali u većini slučajeva vratimo se na istu putanju kojom smo krenuli... uspravno naprijed i ništa nas nemože omesti... hmmm???
Danas sam sretna... konačno...opet... hihihi... baš je lijep to osijećaj...
Da sretna sam, usprkos maloj panici ujutro oko pločica za kupaonu i hodnik... ahhhh... razumjet ćete čim se počnete useljavati... i stvarati vlastiti svijet u kojem ćete zajedno morati živjeti... pa će vam svi djeliti korisne savjete... ali vi ipak derete po svojem... hihihi... pa im se diže kosa na glavi... i svima idete na živce... od gospona majstora... od vlastitih roditelja... koje izluđujete izborom boja i oblika... hihihi... ;)
Vjerute mi vidjet ćete i sjetit ćete se mene... kak sam vam opisivala kak je to stresno.... i zanimljivo... i izazovno...
Hmmm.... mrrmmm...
Uživat ću večers... izlazimo malo van!!! Na cugu... sa jednim starim frendom i njegovom curom... nismo se već jako dugo vidjeli pa će baš biti zanimljivo vidjeti ih nakon tako dugo vremena...
Jaooo... što sam sve strpala u današnji post... hmmm... pa moram nadoknaditi ovih par tjedana štunje... hehehe...
Naporan dan danas... na poslu ludnica... umorna sam od svega... ne pišem u zadnje vrijeme baš puno... neznam ni sama objasniti što se to događa samnom... samo se nadam da će uskoro prestati... ta tjeskoba... tuga... i usamljenost... imam sve na svijetu... sve!!!
A ja se ponašam ko razmaženo derište koje cvili i viče da neće baš TO !!! Grozna sam i baš se nevolim kad sam takva kad povrijedim ljude oko sebe koji mi najviše znače u životu... zatvaram se u sebe... zakopam se u posao da mi misli ne lutaju... pokušavam se fokusirati na sve ostale stvari... hmmm... ponekad mi baš i neide...
Danas sam promatrala kroz prozor... kako je lijep dan... onako sunčan... iznutra vrijeme je izgledalo baš čarobno... ali kad izađeš van... vjetar te želi rastrgati jačinom kojom puše vani... podsjetilo me na mene... izvana sam krhka... umiljata... nježna... ali kad nasrnem na tebe... puffff... izgubi se sva čarolija sunčanog dana... nestane...
Ponekad su riječi suvišne... Ponekad njima sve uništimo... Objašnjavajući stvari kojie su kristalno jasne...
Ponekad "oprosti" nije dovoljno... Dovoljno da bi se reklo kako ti je žao...
Dovoljno da bi nekome dokazao koliko ti znaći...
Možda ponekad i pretjerujemo... dramatiziramo... ali vjerute ništa nije bez razloga...
"Svatko ima svoje razloge... i kada razlozi ne postoje..."
I za svaku stvar koju učinimo ima objašnjenje... pametno ili ne previše...
Djelo učinjeno s pameću ili ne... neopravdava nas... rijeČi izrečene u tom trenu izrečene su, mislili mi tako ili ne...
Nismo ništa manje krivi... iako mozak ne funkcionira baš najbolje... srce zna... i nemože oprostiti...
Pusa...
MOJ SVIJET...
Darujem vam...
Dio sebe...
Dio svog srca...
Dio svoje mašte...
Dio svog dragocijenog svijeta...
Želim vam da se u njemu osjećate ugodno... sretno.... voljeno...
O meni...
Moje ime je Butterfly...
Djevojka od 23 godine.... koja živi užurbanim životom...
Voli maštati... putovati... sanjati.. fotkati...
Voli životinje... voli konje... obožava mačke i leptire...
Voli živjeti u nekom svom svijetu koji je štiti od krute
stvarnosti koja ukazuje da svijet ne treba gledati samo kroz
ružičaste naočale i da ljudi nisu uvijek tako dobri kako se u prvi
tren čine...
Uči polako na svojim i tuđim greškama...
Ljuti se na glad, neizliječive bolesti, ratove u svijetu....
Ljuti se na sebične, snobovske ljude koji misle samo na sebe...
Ljute je predrasude... neiskrenosti... laži... dvoličnosti...
Pokušava dezuvjetno voljeti... i biti voljena...
Hmmmm....ma da ne duljim s vremenom ćete ju upoznati...
nadam se...hmmm...
