Marketing
Strah... tuga... osjećaji koji se nemogu opisati...
Riječi mi isprekidano naviru ... pokušat ću prenjeti ih na papir... neke stvari jednostavno se nedaju opisati... mogu se samo osjetiti...
Tek sada shvaćam...sad kad sam preživjela onaj prvi šok... sad polagano dolazi bol... i zabrinutost... u nedjelju oko 22,30... dogodilo se nešto grozno... preminula je susjeda... imala je malo manje godina nego moji roditelji... infarkt... srušila se i u sekundi preminula... grozno... svi smo bili cijelu noć na nogama...zvali hitnu... čekali hitnu... izbezumljeno joj pokušavali pomoći... ali grozno je kad vidiš da ta osoba odazi pred tvojmi očima i očima mnogih koji su priskočili u pomoć i osjećaš se tako bespomoćno... grozno...
U trenu...te osobe više nema... takvo nešto se može dogoditi bilo kome... mojima... jaooo... grozno... najgori je taj osjećaj bespomoćnosti...
U toj svoj strci ovih dana koju smo imali... nekako smo potisnuli u drugi plan mamin odlazak na operaciju vena... hmmm... tek jučer poslije sprovoda kad smo došle doma sjele u sobi na trosjed... meni odzvoni u glavi da ona sutra odlazi u bolnicu i u četvrtak ujutro na operaciju... ufffff... pa ti se moraš spremiti velim joj... a ona smirena... kakva je uvijek... ma imam vremena... jaooo... divim joj se kako je sve ovo dobro podnjela... žena koja je umrla prije par dana bila joj je prijateljica... divna osoba... znam da je mami jako teško ali ne želi to pokazati pred nama da se ne brinemo... jao kako je volim... beskonačno... i jako se bojim za nju... danas smo je ispratili ujutro u bolnicu... smjestila se... i uz smješak nam rekla da će sve biti uredu i da ne brinemo... sutra ujutro je operacija i jedva čekam da sve ovo prođe... da se ovaj gorzni tjedan završi...
Ma moram gledati s pozitivne strane... ona je hrabra i čvrsta... svašta je preživjela... i kako ona sama veli:" Pa i nemože drugačije biti nego dobro...Uredu? Srce moje volim te... " Volim i ja tebe, mama... pusa...
Post je objavljen 29.03.2006. u 22:33 sati.