POVREMENE KURE POSTA

Već Hipokrat je prije 2500 godina poznavao ljekovito djelovanje posta. Post je preporučivao i Galen, a gladovanje je nazivao "najvećim lijekom" i liječnikom iznutra. "Veliki mislioci i filozofi Platon i Sokrat također su gladovali da bi postigli veću mentalnu i fizičku sposobnost. Indijski yogi, poznati po duljini života, mentalnoj sposobnosti i snazi duha, redovito su gladovali, uz meditacije, da postignu dulji život i veći stupanj duhovnosti. CeIsus je koristio gladovanje u liječenju svoje epilepsije.

Post je u srednjem vijeku potisnut, a iz zaborava ga ponovno otkriva dr. Dewey, američki liječnik koji ga uvodi u svoju praksu.
Dr. Rognar Berg, dobitnik Nobelove nagrade za kemiju, sam je često postio, dr. Waerland je preporučivao gladovanje, a njegova metoda u svijetu je nazvana Waerlandov sistem liječenja. U Njemačkoj, SAD, Švicarskoj, SSSR, Francuskoj i drugdje - diljem svijeta postoje na desetine kIinika za gladovanje, uz sudjelovanje iskusnih liječnika, Dr. Bueninger i njegov otac za vrijeme zajedničke medicinske prakse u svojoj klinici nadzirali su preko 90.000 gladoyanja. Dr. Werner Zohel, veliki stručnjak za gladovanje rekao je: "Zajedno s optimalnom prehranom, gladovanje je čovjekova najstarija i najbolja metoda liječenja".

U brizi za svoje zdravlje odnosno radi oslobođenja od tegoba i oboljenja, čovjek traži nove puteve olakšanja i poboljšanja života i u tom traženju često nailazi na već poznate, stare i utrte puteve. Brojnim poboljšicama u životu, čovjek je došao na polje blagostanja koje - paradoksalno - donosi tegobe. Često kod punog stola biranih i prepariranih namirnica, prečesto previše sit, a počesto i pijan, čak i u najdoslovnijem smislu riječi, čovjek traži izlazak iz krize.

Jedan od bitnih izlazaka iz krize je povratak gladovanju. Nije to novi pronalazak niti nova istina. Već u starim i vrlo starim spisima gladovanje je u raznim oblicima, propisivano kao vrlo dobar lijekbrojnim tegobama. U mnogih naroda je gladovanje dobilo stroge oblike religijskih propisa - toliko je bilo potrebno da je vodstvo naroda propisalo jasno određene intervale i oblike gladovanja. Iskustvom su našli određeni pravi put rješenja nekih životnih problema. Tako se u Bibliji propisuje vrijeme kad se ne smije ništa jesti, kao i vrijeme kad se ponešto mora izostaviti. U kršćanstvo je ušlo strogo propisano vrijeme u koje se ne jede, te posebno vrijeme posta, a posebno vrijeme nemrsa. Dakako, tokom vremena je to postalo običnim i nezanimljivim, čak i smetnjom. zaboravljeno je kad i zašto je to tako određeno kao i to čemu služi. Islam također određuje kure posta. Značenje posta leži u tome da daje poštedu svim organima tijela. Ova pošteda koristi prvenstveno probavnim organima, a zbog pražnjenja želuca i crijeva više nema otpora u tjelesnoj šupljini, poboljšava se cirkulacija, a sva stanja zastoja u tijelu brzo se uklanjaju.

Kura posta sagori talog izmjene tvari, zaostatke mokraćne kiseline, nakupine masnoće, iznojavanje tijela, a razna nabreknuća, izrasline, otekline postaju "žrtve" pročišćavajuće izmjene tvari. Kod kure posta sve se funkcije izlučenja tijela automatski povećavaju. Urin postaje mutan, zaudara, koncentriran je, povećana su isparavanja kože s neugodnim mirisom. Može doći do jakog izbacivanja sluzi iz usta, ždrijela, bronhija. Dah ima kiseo i neprijatan miris, jezik je obložen, siv, smeđ ili čak katranasto crno". Postepeno dolazi do poboljšanja simptoma, umjesto malaksalosti i neraspoloženja, dolazi do duševne i tjelesne svježine, izgled se poboljšava, oči su svjetlije, boja lica postaje ružičasta. Kura posta se ne može, osim iznimno, provesti kod kuće. Potrebna je njega školovanog osoblja i nadzor liječnika. U početku kure daje se pola do dvije žlice ricinusova ulja, ili 1 žlica soli rastopljene u vrućoj vodi, da bi se ispraznio zaostali sadržaj u crijevima. Nakon purgativnog djelovanja, svakodnevno se ispiru crijeva. Za klistir se koristi jedna i pola litre tople vode ili mlaki čaj od kamilice. U prvim danima posta klistira se ujutro i popodne, a kasnije jednom dnevno. Kao napitak daju se sokovi: voćni, od povrća, prirodni, čisti ili voda. Pije se 3-5 šalica dnevno, polako da se postepeno miješa sa slinom, ras-poređeno u 3 dnevna obroka. Osjećaj gladi prisutan je prva tri dana, kasnije se gubi. Nakon završetka kure treba pažljivo prijeći na normalnu prehranu, postepeno privikavajući organizam na redovno ispražnjavanje. Prva 2 - 3-dana se daje klizma, dok crijeva ne povrate refleks defekacije, onda se prekida.

Moderna medicina našeg vremena vraća se ponovno na put traženja zdravlja metodom gladovanja odnosno posta, koja se već primjenjuje u većini država. Moderna biološka medicina vodi računa o terapijskoj upotrebi hrane, njenim sastojcima, mineralima, vitaminima, sokovima, vlaknima, ljekovitim biljkama, ritmovima hranjenja, ocjeni količina dopuštene hrane, gladovanju, kupkama, te raznim drugim postupcima za poboljšanje zdravlja. Ona se izdašno služi provjerenim metodama drevne medicine i narodnog iskustva koje je prikupljano tisčljećima.

Biološka medicina svojim novim pristupom vidi čovjeka kao organski dio biološkog i kozmičkog svemira koji se nalazi unutar nepromjenjljivih zakona prirode, te čije nepoštovanje (s obzirom na okolinu, hranu, fizičke i duhovne, te emocionalne potrebe) dovodi do velikog raskoraka s biološkim i duhovnim svijetom koji pruža život i zdravlje. Postojanje tog raskoraka s prirodom i njenim zakonima temelj je svake bolesti i bolest sama.
Novim pristupom čovjeku i shvaćanju njegovog položaja u svijetu i svemiru dolazi biološka medicina do spoznaja o potrebi oponašanja prirodnog liječenja i obnavljanja zdravlja u ljudskom organizmu. AIi se ne
zaustavlja na samom tom organizmu kao nekoj izoliranoj i izuzetnoj jedinici koja je izvan zakonitosti i pravila vanjskog svijeta. Stoga ova medicina u prvom redu traži uzroke oboljenja i nacine otklanjanja ovih uzroka. Ona se ne zadovoljava da bude samo medicinom koja se bavi oboljelim organizmom i procedurama lijecenja tekućeg oboljenja. Ona traži opće i posebne uzroke oboljenja, te načine uklanjanja tih uzroka. Jedan od načina uklanjanja oboljenja je higijena i čišćenje. Biološka medicina stoga traži čistoću kako u načinu proizvodnje hrane
tako i u održavanju organizma. Jedan oblik čišćenja organizma je gladovanje! Za to se vrijeme u organizam ne unosi ništa od hrane - ako je gladovanje totalno, nego se samo pije voda ili sok. A ako je gladovanje u stvari oblik posta tada se dopušta korištenje, odnosno propisuje niz namirnica u određenim oblicima.

Budući da je cilj procesa gladovanja obaviti povremeno unutrašnje pročišćavanje organizma, te podmlađivanje svih funkcija tijela, gladovanje se provodi samo s tim ciljem, ali su oblici i rokovi gladovanja različiti. Mi se ovdje ograničavamo na oblik gladovanja uz uzimanje sokova,
dakle gladovanje uz sokove. Riječ je o prirodnim sokovima voća i povrća, nikako o industrijski proizvedenim pakiranim sokovima. Duljina gladovanja ovisi o općem stanju pacijenta kao i razlozima zbog kojih poduzima gladovanje, ali i ostalim uvjetima pod kojima živi. Tako rokovi gladovanja mogu biti sedam, 14, 21,28, 35 ili 42 dana u
skladu s mjesečevim mijenama, a može biti i prosto brojno, po dekadskom sustavu: 10, 20, 30, 40 dana. To je stvar koja se procjenjuje obzirom na opće i posebne razloge zbog kojih se kura poduzima i uvjete pod
kojima se provodi. Liječnik koji vodi i kontrolira kuru gladovanja izrađuje plan i program gladovanja, određuje rokove i režim pod kojim se kura provodi. Samostalno i nestručno određivanje gladovanja kao i režim provodenja
teško da će dovesti do najboljeg uspjeha.
Do starenja organizma može doći prijevremeno, ponekad se starenje jako ubrzava, nakupljanjem otpadnih tvari u stanicama, što opterećuje stanicu i ometa njeno normalno obnavljanje i prehranjivanje. Uslijed slabog i nedovoljnog kretanja, manjka zraka, sunca i fizičke aktivnosti sve
stanice počinju jače i jače degenerirati i stariti, odnosno propadati, jer u njima nema stimulansa za življenje. One umorne i zasićene, preopterećene - umiru.
Za spriječavanje starenja, gladovanje je put koji izaziva stanicu, tkivo i organizam, da se "probude" prema životu, da se aktiviraju, a to znači da se stanice ponukaju na odbacivanje tvari koje su smetnja i opterećenja. Gladovanjem se otvaraju putevi za odbacivanje štetnih tvari i stanici se tako otvara put rasterećenja. No, gladovanje prostim ukidanjem unošenja
hrane i pića u organizam - vodi iscrpljivanju ako duže traje, te se ne savjetuje. Da se izbjegne iscrpljivanje i oštećenje organizma, kod kure uzdržavanja od hrane, ne odustaje se od pijenja vode ili sokova. Kod kure gladovanja uz sokove programirano se uzimaju prirodni sokovi voća i povrća s ciljem održavanja i poboljšavanja zdravlja.

Prvih nekoliko dana obavi se "udarna terapija gladovanjem" kada organizam izluči, obično sagorijevanjem, sve stare i oštećene stanice tijela kao i brojne tvari koje su nataložene i opterećuju organizam. Uzimanje vode onemogućuje dehidraciju i održava organizam u živahnom i gipkom
statusu unutrašnje pokretljivosti. Ujedno, voda ulazi u stanice i sobom odnosi stare i otpadne tvari koje sama stanica uklanja i s molekulama vode i izbacuje kroz staničnu membranu. Veći dio otpadnih tvari i izbačene
vode odlazi iz tijela kao mokraća. Dakle, početno gladovanje znaci prvo i veliko izbacivanje otpadaka iz organizma. Kad se započne uzimanje sokova od voća i povrća, prema programu i potrebi, organizam dobiva u njima dovoljno tekućine, što je od temeljne
važnosti za život, i dovoljno vitalnih prirodnih tvari (minerala i vitamina), a kroz prirodne šecere, (vocne šećere) i potrebne količine kalorija, ali u tako reduciranim kolicinama da ne opterećuje organizam i u takvim oblicima
da ne stvara naslage i talog, te uglavnom u potpunosti ostavlja slobodnim probavne organe, koji su ionako dugo bili preoptereceni. Gladovanjem pobuđeni organizam, kao biljka u proljeće, pokazuje novu volju za životom te aktiviranjem unutrašnjih sila i sokova aktivira organizam u vidu podmlađivanja stanica. Stare i istrošene se uklanjaju,a
mlađe ih nadomještaju - spremne za život pun aktivnosti. Volja za životom pobudena gladovanjem, osjećajem gladi, duboko zahvaća cijeli organizam. A takav organizam se trudi da ukloni sve smetnje pa su prvi na redu razni otrovi, kojih bude u mokraći i 10 puta više nego u normalnim
uvjetima života. Taj proces uklanjanja štetnih tvari iz organizma pokazuje se u odgovarajućim simptomima: ubrzano disanje, tamna mokraća, obilan izljev iz crijeva kod klistiranja, osip na koži, prekomjerno znojenje,
značajno izbacivanje sluzi uz malo kašljanja (iz dišnih organa) itd. Dakako, izbacivanje otpadnih tvari obavlja se i kroz crijeva pa ako bude i malo tegoba to samo potvrđuje činjenicu da je proces čišćenja u toku.

Primijećeno je da gladovanje vrlo korisno djeluje kod raznovrsnih oboljenja. Tako na primjer, oboljeli od artritisa i drugih reumatičkih tegoba postižu olakšanje, a ponekad potpuno eliminiranje bolova. Oboljeli
od dijabetesa značajno poboljšavaju svoj status, za njih je inače propisano da se hrane minimalnim količinama namirnica i da kaloričnu vrijednost svedu ispod svih tablica potrebnih kalorija za svoju dob i težinu.
Gladovanje je prirodni trankvilizer, relaksira živčani sistem, oslobađa straha i napetosti, popravlja san, regulira krvni tlak, kolesterol u krvi, pomaže kod astme, kožnih bolesti, epilepsije, šizofrenije, peptičkog ulkusa itd.
Postoji i stanovita opasnost od gladovanja, ali samo za osobe koje boluju od nekih oboljenja - ako su u pitanju teže bolesti kao rak, dijabetes, tuberkuloza, srčana oboljenja. Upravo kod takvih osoba nekontrolirano gladovanje može izazvati komplikacije, na primjer, zbog straha, zbog prejakog znojenja, ili teškoće kod dijabetičara koji mogu, ako su nepažljivi i ne znaju proceduru, doći u krizno stanje.
Gladovanje se ne preporučuje kod krvarećih ukusa, plučnih bolesti, anemije i malignih oboljenja. Uz već navedene popratne pojave gladovanja, može biti prisutna i
glavobolja vrtoglavica, obloženi jezik, neugodni zadah iz ustiju pa i privremeno pogoršanje postojeće bolesti. Iskustva brojnih metoda su pokazala da je gladovanje,odnosno post uz sokove, najbolja metoda pročišćavanja i podmlađivanja organizma, naročito
kod mnoštva predebelih osoba. Oni koji to pokušavaju dobro znaju da je daleko teže održavati režim hrane jedući male ili minimalne količine nego obaviti potpuno napuštanje hrane - potpuno gladovanje!

Upotreba prirodnih sokova omogućuje pročišćavanje cijelog orgarnizma uz održavanje režima gladovanja, a da se istovremeno u organizam unosi nužno potrebna količina minerala i vitamina. Smatramo ovo lakšim i sa boljim rezultatima od gladovanja uz vodu. Mišljenja stručnjaka u tome nisu jedinstvena. Sokovi voća i povrća naročito dobro pogoduju uravnoteženju odnosa baze-kiselina u organizmu, a uz to donose dovoljno neophodnih minerala, vitamina i rijetkih elemenata koji su potrebni organizmu. Uz to, takvi sokovi donose organizmu "dah života" jer su i sami dio nekog živog organizma iscijeđenih iz voća i povrća.

Program gladovanja uz korištenje biljnih sokova mom biti jasan i detaljan.

Navodimo primjer: poslije ustanjanja, nakon umivanja - klistiranje. Poslije klistiranja četkanje tijela na suho, a zatim tuširanje mlakom vodom. Zatim, oko 9 sati šalica biljnog čaja toplo po želji. Uz to, odnosno poslije toga, jedna čaša biljnog soka koji je svježe iscijeđen i razrijeđen jednakom količinom vode. Poslije toga šetnja, vježbanje, sunčanje, dakle, lagane aktivnosti. Oko 13 sati jedna čaša soka od svježe iscijeđenog povrca ili šalica tople juhe od povrca. Zatim odmaranje u postelti do 16 sati.
Tada jedna šalica biljnog caja, zatim šetnje, vježbanje i slicne lagane aktivnosti. Oko 19 sati čaša razrijeđenog soka od voća ili povrća iIi šalica juhe od povrća.
Tokom dana se može piti poželjnu količinu vode, dobro je da bude mlaka. Dnevni unos tekućine treba biti do 8 čaša.
Ukupna količina sokova od povrća i voća odnosno juhe treba biti oko jedne litre. Mogu se primjenjivati i drugi recepti za dnevni unos sokova i čaja.
Po završenoj kuri treba gladovanje prekinuti, nakon što se sa jezika očiste sve naslage i ne stvaraju se više nove.
Nakon završene kure potrebno je otpočeti jesti običnu zdravu hranu i to u umjerenim kolicinama! To je vrlo važno. A proces hranjenja mora biti ispravan, to znači da jedenje mora biti dovoljno, polagano, hrana
mora biti temeljito prožvakana i tek tada progutana. Prelazak na normalnu hranu treba biti postupan, tokom nekoliko dana. Prvoga dana se,uzme malo lagane hrane, pored uobicajene količine sokova. Drugoga se dana,.
uz uobičajene sokove uzme nešto više hrane, a trećega dana još više dpk
se nakon 8 dana može uzeti normalna količina obične hrane. Poželjno je da to bude zdrava hrana biološki uzgojena. U početku normalne ishrane
preporučuje se blago alkaine namirnice.
Puno je pristalica uzimanja sirove, termički neobrađene hrane zbog enzima u hrani, kao što to navodi E. Gunter, mi smo za mješanu hranu, kakovu savjetujemo u poglavlju o prehrani.

Specifična oboljenja liječe se posebnim sokovima, tako da se upotrijebe poznata uputstva o potrebnim elementima u namirnicama za pojedina oboljenja.
I o tom treba voditi brigu tokom kure gladovanja.
Važnost juhe od povrća sastoji se u tome što se u samom povrću nalazi dovoljno minerala i vitamina koji su organizmu nužni. Stoga treba pažljivo izabirati povrće, koje mora biti zdravo i prirodno uzgojeno, te u odmjerenim količinama prirediti juhu tako da se kombinacijom, različitog
povrća postigne cjelovito zadovoljenje potreba organizma u toku dana. Juhu treba jesti dok je topla, a način priredivanja mora biti ispravan.
Pogodno je da juha bude pripremljena u posudi od gline, nehrđajuće posuđu, porculanu.
Ne smije se zaboraviti da svi sokovi moraju biti svježe pripremljeni!

Sokovnik treba ispravno upotrebljavati! Koristi se samo potpuno svježe voće i povrće, a treba nastojati da je uzgojenona na sasvim prirodan način. Sokova se napravi onoliko koliko je potrebno za jedan dan. Odstajali sok
gubi svoju hranjivu terapijsku i vitainu vrijednost!
Spomenut cemo terapiju gladovanja uz sokove i čajeve po dr. Rudolfu Breussu, koji navodi tisuće primjera izlječenja raka, leukemije i drugih teških kronicnih bolesti. Mi se ograđujemo od tih rezultata, ali iznosimo ukratko bitno iz njegove knjige tvrdnji.

Uglavnom se radi o 42-dnevnom gladovanju uz sokove od prirodno uzgojenog povrća, svježe iscijeđenog, te biljnih čajeva ovisno o vrsti bolesti.
Sokovi od povrća se cijede iz cikle, celera, mrkve, rotkvice, krumpira, piju se u količini od 1/4 - 1/8 I dnevno, a čajevi 3-5 šalica, bez šećera, s malo limunovog soka za popravljanje okusa. Breuss preporučuje
caj od žalfije, zdravca, pelina kod raka, preslice kod bubrežnih bolesti, bokvice kao plućni čaj itd, ali se uglavnom koriste u kombinaciji po dva, tri čaja. Uz to se preporučuje oblozi od trine, preslice i slame, ako
se radi o bolesti zglobova i niz drugih savjeta. Izdvojili bismo jedan interesantan
stav kojim dr. Breuss strogo zabranjuje korištenje insekticida, DDT-a, naftalina i si. sredstava u kući, jer smatra da njihova blizina i udisanje tih para dovodi do teških bolesti, čak i raka.

Nacin života za vrijeme bilo koje kure gladovanja treba održavati na povoljan način. Ne računjajuci prvih par dana kad je nešto dnevnog odmaranja u postelji potrebno, nije nužno, a nije ni poželjno tokom kure svakodnevno ležati u krevetu. Pogodno je za to vrijeme obavljati lagane
napore: šetati, vježbati ili čak održavati svoj redovan radni ritam! Sunčanje i pravilno disanje su inače nužni pa ih se ni tokom kure ne smije zanemariti.
Za vrijeme kure korisno je obavljati kupke, najpogodnije je tuširanje.Ako se uz to provodi i masaža tijela upotrebom pogodne suhe četke, uspjeh u održavanju zdravlja bit će bolji. Trljanje četkom treba obuhvatiti cijelo tijelo a počinje se od tabana. Trljanje mora biti energično, kružnim pokretima. Trajanje trljanja treba biti 10-15 minuta odnosno
dok se koža lagano zažari, postane ružičasta. Masaža je pogodna ujutro, poslije ustajanja i uvečer prije lijeganja na spavanje. Poslije masaže je poželjno kratko tuširanje kojim se očisti tijelo od otpalih stanica kože.
Uz kuru sa sokovima mogu se provoditi i kure s vodom. S.Kneipp i Vincent Priznitz su izgradili dva pravca vodene kure, neovisno jedan od drugog. Voda mora biti izvorska, svježa, čista. Uz pijenje, voda se koristi u svrhu pranja, naročito donjeg dijela tijela u hladnoj vodi, zatim korištenja
obloga, zamatanje cijelog trupa, u mokre plahte, oblozi prsa itd. Često je korištenje saune, sa temperaturom 60 -900C i suhim zrakom. Nakon nekog vremena boravka u sauni pocinje jako znojenje tijela, zatim sprovodimo hladenje hladnim tuširanjem, i tako naizmjence. Ovakva vodena kura može se nadopuniti korištenjem masaže, disanjem, vježbama. Nabrojat ćemo još neke češće korištene kure. Kura se može provoditi groždem:
nekoliko tjedana se jede samo grožde ili svježe iscjeđeni
sok od grožda. Kombinirati se može i s povrćem i krumpirom. Spomenut ćemo i kuru s voćem, svježim i sušenim, kao i kuru s kiselim kupusom. Ova kura može se koristiti u kući. Tri puta dnevno prije svakog obroka pojede se šalica kiselog kupusa i tako 2 - 6 tjedana. Ovaj
postupak ima izvanredne rezultate kod jetrenih i žučnih zastoja, kod slabosti crijeva i pomanjkanja želučane kiseline, upale zubnog mesa itd. Kura s prosom je pogodna za razne vrste kostobolja, proso se kuha
zajedno sa usitnjenim povrćem. Kura u smislu "pročišćavanja krvi" bila bi biljna kura, gdje se koristi
svježe bilje, sokovi ili biljni čaj.
Kura, čišćenja toplim rasolom ili toplom sirutkom je vrlo efikasna zbog lakšeg prodiranja, a sama toplina ima brz laksativni učinak.

Poslije kure gladovanja ili pročišćavanja treba se hraniti zdravom prirodnom
hranom. To je hrana uzgojena prirodnim načinom i bez upotrebe kemikalija. Toga se svakako treba pridržavati. Osim toga, važno je znati da se jede cjelovita hrana što znači da se žitna hrana poslije mljevenja zadrži sva, ne odbacuje se ništa prosijavanjem. Kora povrća i voća se ne
baca! Iz prehrane se isključuju bijeli rafinirani šećer, bijeli kruh, sol, poliranu rižu i sve rafinirane namirnice. Neki savjetuju jesti uglavnom prijesnu, sirovu hranu jer tako ostaju sačuvani enzimi i vitamini. Osim toga, takva hrana svojom kvalitetom ima višestruko djelovanje za poboljšanje
zdravlja. Osim navedenog, potrebno je u jelu biti umjeren. Svi ljudi koji dugo žive redovno su umjereni u jelu i piću!Prekomjerna hrana je u svakom slučaju štetna. Hranu treba bezuvjetno dobro sažvakati, što podrazumijeva ukidanje žurbe za vrijeme jela. I ne treba nikada zaboraviti:najbolja je ona hrana koju jedete sa zadovoljstvom! Dakle: jedite sa zadovoljstvom,
budite sasvim zadovoljni prirodnom hranom pa makar i na malo neobičan način.