Neki postupci bitni u lijecenju

Napoleonove tapete
Napoleonove zidne tapete su se u cijeloj priči pojavile godine 1980. kada je dr.sc. David Jones, kemičar sa Sveučilišta Newcastle gostovao na radijskom programu BBC-a u jednoj emisiji o kemiji. "Pitam se zna li tko od slatelja boju tapeta iz Napoleonove sobe na Svetoj Heleni? Ukoliko zna, mogao bi riješiti dugogodišnju zagonetku", uputio je Jones svoje pitanje u eter. Jones se naime, imajući na pameti tzv. Gosiovu bolest, nadao da bi boja tapeta mogla ukazati nisu li možda one sadržavale arsenik. Vratimo se još malo u prošlost. Sredinom XIX. stoljeća pojavilo se mnogo, tada neobjašnjivih, trovanja arsenikom. Tek kada je godine 1893. talijanski biokemičar Gosio otkrio misteriju, izašlo je na vidjelo da su mnogi neopravdano bili optuženi za trovanje svojih bližnjih. Zeleni pigment koji je još u 1770. godine otkrio slavni švedski ljekarnik i kemičar Wilhelm Scheele, a koji se između ostaloga koristio i za bojanje tapeta u svijetlo zelenu boju, sadržavao je bakreni arsenit. Pod određenim okolnostima, takve su tapete postajale smrtonosne. U vlažnim prostorijama, tapete bi se i same ovlažile, te ubrzo, posebice s unutarnje strane, upljesnivile. Rastu plijesni pogodovala je hranjiva podloga od životinjskog ljepila koje se tada koristilo. Plijesan je pak inicirala kemijske procese kojim se bakreni arsenit pretvarao u plinoviti oblik arsenika. Udisanjem tih otrovnih para, nesretni su se vlasnici tapeta trovali. To je dakle bio razlog Jonesova pitanja. Ukoliko su Napoleonove tapete bile zelene, mogle su sadržavati arsenik. Odnosno, Napoleon je možda bio jedna od ranih žrtava Gosiove bolesti. Svega nekoliko dana nakon emisije, Jones je primio pismo od gđe. Shirley Bradley iz Norfolka. Prema Jonesovim riječima, bio je to najsretniji trenutak njegove znanstvene karijere. Gospođa Bradley nije imala niti teoriju niti je znala neku priču o Napoleonovim tapetama, već je imala uzorke tih tapeta! U stvari, ona je posjedovala neku vrstu nečijeg dnevničkog spomenara s urednim nadnevcima na svakoj stranici. Jedna stranica odnosila se na posjet Svetoj Heleni godine 1923. Tamo je bio i prešani listić drveta koje je raslo iznad (tadašnjeg) Napoleonovog groba, bila su upisana mnoga zapažanja o samome otoku, te - komadić papira. Uz papir bio je upisan tekst: Ovaj papirić uzet je sa zida sobe u kojoj se Napoleonov duh vratio Gospodinu koji ga je i stvorio. Uzorak na papiriću bila je jedna zvijezda, a boja papirića bila je kombinacija zelene i zmeđe. Lako moguće da je smeđa boja možda prije bila zlatna, te je vremenom izblijedila. A zelena i zlatna bile su francuske imperijalne boje! Uz dopuštenje vlasnice, komadić te tapete analiziran je istom nedestruktivnom metodom kojom je dokazano da je Napoleonova kosa sadržavala arsenik. I ovoga puta rezultati su bili potvrdni, odnosno detektiran je arsenik. Napoleon je dakle najvjerojatnije bio žrtva ne britanskih vlasti, već britanskih dekoratera...