Sto puta sam ja zbog tebe umrla...

Hoćeš li sutra doći,
Bar na dvije minute uljepšati mi dan,
Učiniti ovaj život smislenim,
Dati mom srcu novu nadu,
Tmurnom danu novo svjetlo...?

Molim te,
Budi tamo gdje trebaš biti,
Ne odlazi iz mog srca,
Jer za njega si stvoren...

Hoćeš li me primjetiti...?
Hoćeš li sjesti, progovoriti samnom...?
Ili samo proći svojim putem...?

Molim te...



Znaš da molim se samo Tebi...

[hoćeš li me ikada poljubiti?]

Jednom...kad mi život zamre
Kad mi srce stane...
Zaboravit ću ljubavi...
Ljude i sreće...
Al tvoje oči, glas i osmjeh...
Srce zaboravit neće...



Izgovorio si te riječi, onako neobavezno, opušteno.


Ispunio si me.
I najmračniji kutak moje duše, osvjetlio si sjajem svojih očiju.
I najtužniji kutak mog srca, usrećio si onim malim osmjehom.
...za mene...

Nisi rekao ništa posebno.
Onako obično i svakodnevno.

Ipak...drhtala sam kao da si mi obećao vječnu ljubav.

I da sam na mjestu umrla, ostala bih sretna zbog te dvije male riječi.

Ponovo, hvala ti.


{Dođi i uzmi me
Grubo i nežno u jedan isti mah
Dođi i uzmi me
Želim na vratu da osetim tvoj dah

Dođi i uzmi me
Ugasi žar na mojim usnama
Oprostiću ti sve
Dođi i uzmi me}



{Povuci me u ljubav
Dok se nevina pred tobom pravim
Ljubi mi usne da te nikad ne zaboravim
Laži me da si samo moj
Zatvoriću oči dok odlaziš njoj}

Nemožeš zamisliti koliko je prokleto teško živjeti kao ja.
Ja nemogu više lagati.
Ja se nemogu više pretvarati.
Ima ljudi koji računaju na mene.
Nemogu ih iznevjeriti.
Niti ne želim.

Ali zamisli sad borbu koja se odvija u meni.
Želim skrenuti tvoju pažnju na sebe.
Želim da me primjetiš, da razgovaramo.
I zbog tebe jednog, riskiram prijateljstva mnogih.

Nemam snage više riječima objašnjavati...



Shvati, ovo nije zaljubljenost.
Ne sviđaš mi se.

~Povuci me u ljubav
dok se nevina pred tobom pravim
ljubi mi usne da te nikad ne zaboravim
lazi me da si samo moj
zatvoricu oci dok odlazis njoj~

Volim te.


Kojom bojom da ti dokažem, kad crnom nemogu?

Trenutak istine...i shvatim zašto me nemožeš voljeti.
I onda odlazim...
Bacam svu odjeću sa sebe.
Noktima pokušavam oguliti ono što ne voliš...sebe.
I dok mi krv lagano boji vodu i kadu...shvacam.
Ja volim ono što ti mrziš.
I nemogu se nositi s time.
I zato odlučujem...moram birati između tebe i sebe.
I ponovo biram tebe.
Znajući koliku grešku radim...ponovo biram tebe.

Bacam pogled na sat...pola 4 ujutro.
Spavaš.
Tvoje plave oči su sklopljene...
Duša ti je mirna...



Pomislim...što bi rekao da me vidiš?

Bolesna.
Poremećena.
Psihotična.
...zaslužuje umrijeti u mukama...

Suze peku još jače, kapljući na rane...
Znam da nebi shvatio...

Ali rekla sam.
Spremna sam se odreći sebe.
...svega što volim.
Za tvoju ljubav.

I znam.
Nisi vrijedan.
U ničijim očima nisi vrijedan.
Ali moja ljubav nije slijepa.

Zaogrčem se velikim ručnikom.
Prvi nježan potez prema sebi.
Znam...ne moram se kažnjavati.
Nisam kriva što sam sve ono što mrziš.
Ali...izgovori tu rečenicu.
Nisam kriva što sam sve ono što mrziš.
Vidiš li...?

Bacam još jedan pogled na staru sebe.
Koliko još mogu živjeti podvojenim životom?
Lagati Tebe, sebe i njih...?

Pred njima, ja sam ona koju volim.
Pred Tobom ja dajem sve od sebe da budem ona koju ti možeš voljeti.
A pred sobom...sam nitko i ništa...



U jednom trenu znam da moram ići dalje
Biti ono što jesam i zaboraviti te.
A u drugom vidim kako iz dana u dan
Postajem sve ono što mislim da bi ti se moglo svidjeti
Što bi ti moglo ugoditi.

Dok noću pokušavam shvatiti sve ovo što mi se događa.
Sve ovo što radim.

Danju samo živim za one 2 minute
Kad ću te vidjeti.
Kad će nam se pogledi sresti.
Kad će se na sekundu učiniti da se moj trud isplatio.

I ta minuta u laži, kad tvoj osmjeh bude upućen meni.
Daje mi snage za izgurati iduća 24 sata dok
Moj mali tren s tobom ponovo ne dođe...


[Sta da kazem drugovima
sta da kazem majci, ocu
sto sam sama noci ove
sto sam sama, sta da kazem

Da im istinu slazem
posle svega sta da kazem

Kad bi znao kako mi je
kako mi je, kako mi je
kada saznas da me nema
bit' ce kasno, zao mi je

Sta da kazem drugovima
sta da kazem majci, ocu
sto te nema noci ove
sto te nema sta da kazem

Da sam drugog zavolela
da te nisam ni volela
da se ovo sudbina zove
sta da slazem noci ove]

Jesi li znao da ti 10 minuta može uljepšati cijeli tjedan pun boli?
Sumnjam...

Hvala ti do kraja života.
Nikada ti o neću zaboraviti.
I nadam se...da kad jednoga dana budeš čitao ovaj blog,
da ćeš se sjetiti današnjeg dana...
Današnjih 10 minuta.
Koje su tebi bile običnih 10 minuta.
A meni...
Najneopisivijih 10 minuta u životu.

I čudit ćeš se.
Vjerojatno nećeš ni znati što se na današnji dan dogodilo.

A meni je 10.5. urezan zauvijek u srce.

Hvala ti ljubavi.
Beskrajno ti hvala.

Volim te.







{Ni oka da sklopim
postelja prazna tera san
a život se topi i nestaje
brzo k'o dlanom o dlan

K'o razum da gubim
jer stvarnosti ne primećujem
jos uvek te ljubim
jos uvek ti slepo verujem

K'o luda ne znam kuda
ljubavi se nove bojim
a dane, žive rane,
više ne brojim

Molitva, kao žar na mojim usnama je
molitva, mesto reći samo ime tvoje
nebo zna, kao ja, koliko puta sam ponovila
to nebo zna, bas kao ja
da je ime tvoje moja jedina molitva

Al' Bogu ne mogu lagati
sve dok se molim
a lažem ako kažem
da te ne volim

Molitva, kao žar na mojim usnama je
molitva, na što reći samo ime tvoje
nebo zna, baš kao ja koliko puta sam ponovila to
to nebo zna, baš kao ja
da je ime tvoje moja molitva}

mrzim tvoj osmjeh i tvoje lice,
mrzim tvoje riječi,
mrzim tvoju pojavu i tvoj grubi glas,
mrzim što me uvijek sve podsjeća na tebe,
mrzim tvoje držanje i tvoj prokleti ponos,
mrzim tvoje prijatelje i naš glupi odnos,
mrzim što te boli kurac kako je meni sada,
mrzim ovu atmosferu koja među nama vlada,
mrzim tvoje izjave i sve u vezi tebe,
mrzim sebe zbog tebe,
mrzim tvoje dodire i tople ruke,
mrzim kada moram da se od tebe odvojim,
mrzim što ne mogu da te smatram svojim,
mrzim kad sam ljubomorna na sve oko tebe,
mrzim te što ćeš biti kriv kad odjebem sve od sebe,
mrzim tvoje hodanje i način na koji pričaš,
mrzim tvoj humor i što mi se sviđaš,
mrzim te što zbog tebe skrivam tugu,
mrzim što boli da imaš drugu,
mrzim tvoju nageliranu kosu i plave oči,
mrzim što znam da bez tebe neću moći,
mrzim tvoje pokrete i tvoja obečanja,
mrzim tvoja razmišljanja i tvoja glupa sranja,
mrzim te iz dana u dan,
a najviše od svega mrzim činjenicu
da te uopće ne mrzim,
da volim te sve više i više
a bol me razdire...



{Kad bi znao da si moju dusu zakopao
da li bi nad ovom dusom ikad zaplakao
kad bi znao da te moja suza uvek prati
da li bi me smeo tad u oci pogledati}