Jednom...kad mi život zamre
Kad mi srce stane...
Zaboravit ću ljubavi...
Ljude i sreće...
Al tvoje oči, glas i osmjeh...
Srce zaboravit neće...
Izgovorio si te riječi, onako neobavezno, opušteno.
Ispunio si me.
I najmračniji kutak moje duše, osvjetlio si sjajem svojih očiju.
I najtužniji kutak mog srca, usrećio si onim malim osmjehom.
...za mene...
Nisi rekao ništa posebno.
Onako obično i svakodnevno.
Ipak...drhtala sam kao da si mi obećao vječnu ljubav.
I da sam na mjestu umrla, ostala bih sretna zbog te dvije male riječi.
Ponovo, hvala ti.
{Dođi i uzmi me
Grubo i nežno u jedan isti mah
Dođi i uzmi me
Želim na vratu da osetim tvoj dah
Dođi i uzmi me
Ugasi žar na mojim usnama
Oprostiću ti sve
Dođi i uzmi me}
{Povuci me u ljubav
Dok se nevina pred tobom pravim
Ljubi mi usne da te nikad ne zaboravim
Laži me da si samo moj
Zatvoriću oči dok odlaziš njoj}
Post je objavljen 30.05.2007. u 20:12 sati.