Split.Subota uvečer. Pjaca. Okolo 22. Dok pijem crnog Tomislavca za susjednim stolom, dvojica 70-to godišnjaka na svaki prolaz ženskih reba, prisjećaju se prošlosti.
-Eh, evo bit će skoro godina dana od 14.07.prošle godine, uoči gospe Karmelske u Bolu, kako sam zabio tricu, tri gola-kaže jedan od vršnjaka.
-Komu?-pita drugi. -Terezi!-Ma daj beno, kunem se da ti je dvica u dvadesetoj, bila maksimum.-Ja, već 14 godina od rastave nisam zabio gol. Kad drkam, jedva mi dosegne kapljica za zalipit poštansku marku.
-Jesi li spreman potpisati tricu?-Uvijek. Imam i svjedoke.-Da ih pitamo?
-Svakako.
Mogu li klapi, reći u ponedjeljak za tvoju tricu?-Možeš i sutra,oko podne, poslije mise.-Stari, tricu sam zabio od deset uvečer do sedam ujutro. u Sedam i po dobio sam i kavu.
-I kažeš, dao si tricu. Ne mogu virovat.Majko moja, gori si od mog Barbe i njegove uhvaćene hobotnice od deset kili.-Dao tricu, jašta. Dao Bog da mi ovoga ljeta dođe Tereza...
Pjacu su napustili starci, vječiti mladići. Vrijeme je za čokolino i poć leći.
Pjacom odzvanjaju potpetice, sandale što proklizavaju, mladost žuri na Bače.
Dobra vam noć, golgeteri!
|