Bez objašnjenja, miris plutam uvezena dvoje nevezano, nema smisla, ponavljanje prvi put. Jedan put nesmiljeno drži bokove , skidam se , bez. Stvaraš se, ne doživljavam te, proizvodiš se neposredno, modeliraš, razgovaram sa stvorenjem, ruke drhte, pokreti hrapavi, tijelo u sitnim intervalima , mreškanje. I spoj. Ne postoji riječ,
Želim se sjećati svega, sjetim se onog što je nedostajalo, međumomenti ostaju u meni, za neki drugi put, trzaj u mišićima, tijelo će upamtiti, slova slova pogledaj svako jedno po jedno , jedno slovo jedna kompilacija, slovo uz slovo koreografija, previše uredeno ili premalo. Mehanizmi inhibicije prevareni, drugačije ih vidim, krećem se oko nas, okružujem nas, dodirujemo se. Prebrzo, skaćem. Tipkam u trzajima spajam slovo uz slovo.
Mahnitanje. Ponavljam. Oprezno smanjujemo razmak, napisat ću ovo opisujući. To je bio jedan od momenata koji sam simbolizirala na taj način da ga se sjetim u rečenici, krajnje pojednostavljen, ograničen. Upoznajem tvoju kožu. Skinuo si majcu. Ne, nije tako bilo. Sjedili smo jedan pored drugog, govorili smo, tek toliko da glas postane dio sobe, aranžman, beztežinski. Složila sam ti krevet, pomislila sam, sad ću ja leći u svoj, napravila sam to, ispričala sam jednu priču iz djetinjstva naslonjena na laktove opružena. Ti si me slušao i ležao. Spomenuo si kožu, ili? Pomakla sam se u stranu i pozvala te da legneš pokraj mene. Stavila sam ruku na tvoja leđa, bila su poznata, poželjela sam te obuhvatiti oko struka, poželjela sam ući u tebe. Zatražila sam da skineš majcu, napravio si to, prolazila sam rukom tvojim leđima, bez razmišljanja, kao disanje. / on je bio u mojem krevetu bili smo gotovo goli on je bio na meni i pogledao me u oči imao je krvi u obrazima i tragove znoja uz rub lica bio je prekrasan. pogledala sam ga dva puta, jednom iznad i jednom ispod sebe. / sjela sam na tebe ispružio si ruke dirala sam tvoje bubrege pluća ramena vrškove prstiju.

domoroci su podmukli i ulaze pod kožu, i u uho i sapću ti stvari od kojih s vremenom poludiš
!!
postaneš lud.. kao i oni, umišljas si dupla sunca, i polarnu svjetlost u tuš kabini, a ljudi imaju prozirno plavu kožu i uvlače ti jezik u zjenice
čuješ zvukove, npr, kao da starac žvače listove starog željeza, uporno lomi zube
ljubim te!
ljubim onu žilu sa stražnje strane tvoje vrlo žive igračke, pulsira mi u ustima
ovo ljeto će biti psihodelično. i vrelo, ti si moj apsint, što si dalje to me više udaraš u živce u glavu u vakum ispod prsne kosti
. prizvao si me. S jednog ravnodušnog mjesta. Bila sam se prebrzo smirila, u trzaju sam ostala u njemu, osjećaj je bio kataklizmičan, odnio je sa sobom sve, letargiju očaj užitak i želju. U crno bijelom kukuruzu blizu suhe mljevene šečerne zemlje ostavila sam tragove. Komadići autostakla bezobrazno beztežinski. Bljeskaju pogođeni suncem, gutam ih oprezno jednog po jednog. Osjećaj je spašavajuć, grebu uporno u grlu otvaraju proreze kroz koje se zaposjedam. Probudio si me, stvorila sam jedno oko. Smijeh je prsnuo iz njega kad sam ga ugrizla, obožavam ga, kupim svaku kapljicu, živo je, ljepljivo i potentno. Započinje