ovako... tocno bas tako:
dodi, ja cu da ti otvorim vrata, uđi unutraje narancasto i negdje smo visoko iznad krovova nebo-deru prozori ,bitce da si dugo hodala stubama do mene , udi u moj mali stan iznad oblaka vidis koji avion kako reze istok s vremena na vrijeme, cjedi se s proreza horizonta gusti sok od maline prema gore prema gore ,kako je lijepo ovdje , dobrodosla kmeni. skuhala sam vrucu cokoladu a zrak je danas odlucio prozeti se cimetom, neprimjetno. Sjedni I pogledaj me , jesi se umorila? Dodi da ti maknem kosu s lica imas peluda u ocima ,nemirna. Gdje si setala , donjela si saku modrine I odlozila je na okrugao stol a ona je pustila korjenje slila se na pod moji zidovi dobili su zile. Usne su nam cokolada dok mi pricas o kineskim zmajevima ispijamo vrijeme iz salica u boji ima okus ljesnjaka skuhano vrijeme pustila si ga da tece s lijevog kraja tvoje usne tromo tesko imas osmjeh vampira smijemo se… dodi da te ljubim

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.