Urban
Aroma Satanica

Krevet je tiho gnijezdo mesa
Večera sto nas čeka
Već odavno hladi se
Napravi najgušći mrak
Ugrizi me za vrat
Stjeranog u kut
Uvijek korak ispred mene
Izmakni usne kada krenem
Zakrpaj šapat ove sobe
Magika naše male kuće
Koliko se stavlja soli?
...Odjebi...
hoću da me boli

Ja jahao bih tvoju kosu
Ali bojim se da
Nisam stvaran

Loša gluma
Uvijek
Dvije, tri riječi
Viška kažem
Toliko bolje je kada
Šutim
Zato
Ne pokazuj prstom gdje ne vidiš
Ne diži pogled svoj na mene
Odbijam biti
Zaljubljen u tebe...

Tvoj je poljubac u vrat
Samo hrpa stanica
Samo kaos uredan
Samo trzaj vremena
I ništa više nikada.

Sada je tako sve dok
Ne bude drugačije.

Uzimaj sve što te smiruje
ivica prtenjača

Sigurnije mjesto

***

Led je na svemu. Samo užareno srce pada kroz oblake, kroz neboderske šupljine u donju osamu. Prozirno je, a ništa ne vidim. Govorim da je led na svemu što hoće dodirivati moje srce, na tvojim rukama, koje, napokon, stoje tako nezaigrane. Pad u donju osamu. U mjesto na kojem leži zvijezda pod morem. Ti ustaješ i prelaziš preko sobe, kaplje krv sa sekunda koje prolaze, koje se zabijaju u ograđeni dio mojih usnica na mjesto izgovaranja smrti, na mjestu u koje se uguravaju silikoni za posljednji veliki felacio koji si ti nazvala “samo felacio”, samo jutro ratoborno i slano, prije toga si me zavezala za krevet i šaptala. Piši, piši. Piši mi jer odlazim. U snu su neki ljudi nosili bijele najlonske vrećice pune živih zmija. Zmije su pjevale jednoglasno i mogle stajati uspravno, izmedju njih šibao je vjetar. To je na kraju zvuk moga plača, to je slika moga tijela. Povlačim se zajedno s vodom, zajedno s oblacima, mada mjesto mog nestanka ne osigurava nikakvo sjećanje, ništa. Ako srce izdrži to može biti samo ova rečenica, ali ona, kao ni jučerašnje disanje, nema više svog vremena.

PLACEBO

"The Bitter End"

Since we're feeling so anesthetised
In our comfort zone
Reminds me of the second time
That I followed you home

We're running out of alibis
From the second of May
Reminds me of the summer time
On this winter's day

See you at the bitter end
See you at the bitter end

Every step we take that's synchronized
Every broken bone
Reminds me of the second time
That I followed you home

You shower me with lullabies
As you're walking away
Reminds me that it's killing time
On this fateful day

See you at the bitter end
See you at the bitter end
See you at the bitter end
See you at the bitter end

From the time we intercepted
Feels more like suicide...

See you at the bitter end

Padam , kao voda , privlači me središte Zemlje; dotičem je najvećom mogućom površinom

,

Paramo beskorisna crijeva cupamo zivce iz kraljeznice a osjecaj je zilav i tanak kida se u nitima. Danas smo tuzni; isprobavamo stare recepte oslanjamo se na sjecanja. Htjeli bi nekome pruziti ruku zilavo ga izvuci al nemamo glasa a geste ne vrijede. Ne vrijedi se prisjecati, nevrijedi uciti iz pogresaka nevrijedi. Htjeli bi puno tog; al nevrijedi
Ne zaboravi reći joj da se ne boji mojeg straha od dodira i da se ne povuče odmah; koje beskorisne bespotrebne opaske ; kako ti možeš živjeti? Kako to radiš? moglo je biti normalno, ne lovi me za svaku riječ, zabavan je kaos. Zabavna je mučnina.
Znatiželjna sam. ionako se krivo shvaćamo. Ne lovi me za svaku riječ. Postajem tipična, određuje me prostor u kojem sam, nemam oslonca , mimikrija, spašavam se skrivanjem, , kroz tunel bez mogućnosti; čega se bojiš ; da će netko pomisliti da nisi dovoljno pametna; ili luda. Ovo mjesto preferira luđake, a ja se teško opirem. Da li ima krvi u meni?:
znatiželjna sam

Netko je odlučio umjesto mene, lakše je okriviti drugoga. Možda misliš( ces mislit do kraja) da sam melodramatična, al uglavnom su mi sve mogućnosti u glavi i svjesno odabirem ovu da se izrazim, makar smrdi na patetiku. ne zadovoljavam se s njim i ne mogu se nikako prisiliti da ga gledam kao osobu koja ima nešto za pokazati( ne mislim fizički ); možda bih mogla iskoristiti situaciju i nabrati iskustvo, ne mislim naravno ( samo ) u fizičkom smislu. Možda je ovo samo jedan od mojih refleksa povlačenja kad mi se približava bilo kakav emocionalni kontakt; mozda cu vjecno bjezati; mogu biti prisna s ljudima samo ako znam da ne mogu očekivati jednako od njih, zato si i nisam dobra s roditeljima jer im je dužnost da me vole i oni to čine po propisima; ništa nije mehaničko; nazvatceme razmazenom, ne poricem. Htjela bih mir. ne želim se uvjeravati u to da njega imam razloga simpatizirati, zasto mi je tako odbojan nemogu ti opisati moram se siliti da ga slusam gledam, sad ces reci da forsiram bez potrebe jednom ce mi se desiti ljubav ali uz moje socijalne kontakte slabo je moguce da ona bude u pocetku neodbojna zato mislim da sve stvari koje cu voljeti obavezno moram prije mrziti zapravo si kompliciram zivot sklona sam vjerovati tome da sam u biti dobra i da mi treba sasvim malo da olaksam sebi i drugima a sto ako to nije istina i ja sam pohlepna glupaca koja tezi samo zadovoljstvu; moje promisljanje o tome ne cini me boljom. Sretna jedino kad je zadovoljena opet se vracam na to iako sam zeljela se osloboditi tijela al je zelja ocito s vremenom popustila a ja sam se s njim jos vise ispreplela jer previse je prilika koje moraju biti iskoristene a ja sam ogranicena vremenom, tako barem misli moje tijelo koje sam pocela previse obozavati iako je njegova pojava toliko pomaknuta da nikako nemoze biti skladna .zaboravila sam koliko je proturjecja u meni i ide mi na zivce sto sam nesposobna sistematizirati ih i pogledati u cjelini da bi rijesila bilo koji problem.mozda je jedna od tezih stvari poceti a ja sam sita pokusaja prepotentna za takve osredjosti ; imam previsoko misljenje o sebi i mislim da to nije stvar koju moram mijenjati zapravo jedino sto stvarno trebamo je ostvariti se , ili bolje osvijestiti. Zapravo, mozda je to jedina stvar koju morampromijeniti, trebam postati manja, prevelika sam za ovaj svijet niko me nemoze progutati ili tako barem sebe tjesim, rade se ubijam sama nego da dopustim to drugima ovo je vec osjetljiva izjava , sistem :ponasaj se suprotno od onog sto osjecas, jednako je nestalan i neprimjeren dugorocno kao i apsolutna katalizirana iskrenost a ja od rijeci i predodžaba vise neznam tko bih trebala biti ;pod stalnim krinkama toliko slicnima izvornoj sebi prestala sam glumiti drskost pred nekim visim , vecim, kojem sam imala zelju pljunuti u lice.
Svejedno