Netko je odlučio umjesto mene, lakše je okriviti drugoga. Možda misliš( ces mislit do kraja) da sam melodramatična, al uglavnom su mi sve mogućnosti u glavi i svjesno odabirem ovu da se izrazim, makar smrdi na patetiku. ne zadovoljavam se s njim i ne mogu se nikako prisiliti da ga gledam kao osobu koja ima nešto za pokazati( ne mislim fizički ); možda bih mogla iskoristiti situaciju i nabrati iskustvo, ne mislim naravno ( samo ) u fizičkom smislu. Možda je ovo samo jedan od mojih refleksa povlačenja kad mi se približava bilo kakav emocionalni kontakt; mozda cu vjecno bjezati; mogu biti prisna s ljudima samo ako znam da ne mogu očekivati jednako od njih, zato si i nisam dobra s roditeljima jer im je dužnost da me vole i oni to čine po propisima; ništa nije mehaničko; nazvatceme razmazenom, ne poricem. Htjela bih mir. ne želim se uvjeravati u to da njega imam razloga simpatizirati, zasto mi je tako odbojan nemogu ti opisati moram se siliti da ga slusam gledam, sad ces reci da forsiram bez potrebe jednom ce mi se desiti ljubav ali uz moje socijalne kontakte slabo je moguce da ona bude u pocetku neodbojna zato mislim da sve stvari koje cu voljeti obavezno moram prije mrziti zapravo si kompliciram zivot sklona sam vjerovati tome da sam u biti dobra i da mi treba sasvim malo da olaksam sebi i drugima a sto ako to nije istina i ja sam pohlepna glupaca koja tezi samo zadovoljstvu; moje promisljanje o tome ne cini me boljom. Sretna jedino kad je zadovoljena opet se vracam na to iako sam zeljela se osloboditi tijela al je zelja ocito s vremenom popustila a ja sam se s njim jos vise ispreplela jer previse je prilika koje moraju biti iskoristene a ja sam ogranicena vremenom, tako barem misli moje tijelo koje sam pocela previse obozavati iako je njegova pojava toliko pomaknuta da nikako nemoze biti skladna .zaboravila sam koliko je proturjecja u meni i ide mi na zivce sto sam nesposobna sistematizirati ih i pogledati u cjelini da bi rijesila bilo koji problem.mozda je jedna od tezih stvari poceti a ja sam sita pokusaja prepotentna za takve osredjosti ; imam previsoko misljenje o sebi i mislim da to nije stvar koju moram mijenjati zapravo jedino sto stvarno trebamo je ostvariti se , ili bolje osvijestiti. Zapravo, mozda je to jedina stvar koju morampromijeniti, trebam postati manja, prevelika sam za ovaj svijet niko me nemoze progutati ili tako barem sebe tjesim, rade se ubijam sama nego da dopustim to drugima ovo je vec osjetljiva izjava , sistem :ponasaj se suprotno od onog sto osjecas, jednako je nestalan i neprimjeren dugorocno kao i apsolutna katalizirana iskrenost a ja od rijeci i predodžaba vise neznam tko bih trebala biti ;pod stalnim krinkama toliko slicnima izvornoj sebi prestala sam glumiti drskost pred nekim visim , vecim, kojem sam imala zelju pljunuti u lice.
Svejedno
Post je objavljen 04.07.2007. u 15:21 sati.