igrajmose

objašnjenje : IMPULS – važno i ispravno je jedino ono čemu težim sad,
evo jedne priče za tebe ( nije joj svrha da ti nešto kaže; zanima me osjetilna interakcija bez dodira, riječima opisati sliku zvuk miris dodir okus i više – osjećaj : tkanine, zraka, titranja… to je kao slika koja je stabilna ali nešto titra, ne nervozno titra nego se kreće, prelijeva se uvijek negdje na periferiji a točka koju fokusiram je spokojno mirna )

duboko ( voda znači život )


preplavljuju me slike ( u zagradi ću ti objašnjavati iskone-maternice u kojima su začete asocijacije, ili će biti obrnuto, prisjećat ću se; osim ove zagrade u naslovu:) to nije priča bit će da je stanje, još nisam počela

Duboko ( voda znači život )

monokromo, ( ej bok, šta radiš? Čitam. Znala sam, zar opet neku erotsku poeziju. ja: ? )boja pijeska više bijela nego boja, boja pijeska ali nije pijesak kruta je i zbijena kao da je svijet u jednom komadu( rastopljeni manji kockasti obli oblici povezani s većima i tako u zlatnom rezu nasuprot praznine nasuprot punine zlatne pustinje nasuprot neba nasuprot svemira?) ali nije tvrda nego meka jer je obla ali ne raspršena, uhvaćena i definirana( postoji crta koja odjeljuje zenu od neba i nikome nije važno što ona zapravo ne postoji) , (od svih tih silnih gomila riječi najviše sam voljela crnu panteru koja nije znala mogla htjela govoriti, zašto zapravo čitam taj šrot,)
još nisam počela. Kolika je sitost u platnima omotanim tijelima, što rekoh? U tijelima omotanim platnima, ipak ne : u platnima koja omataju tijela ( u vlazi je život napajamo
platna ) indigo ugašen ( uplašen ) prašinom kakva je boja prašine u toj zemlji s kućama ravnih krovova i jednim bunarom nasred trga utabanog ulice su utabana zemlja podovi su utabana zemlja kreveti su utabana zemlja ovdje nikad ne pada kiša, imamo bunar koji se rastopio od sunca ( vosak se topi i on teće, kad se stvrdne on je i dalje tekuć, postoji samo nestvarna granica) kolika je lijenost u tim tustim bojama samovoljno razoružanima prahom, postoje, stare, i blijede, kolika je tromost u njima, u ovom divnom svijetu gdje djevojke omataju kose u turbane grubom tkaninom koja je meka omekšana iskustvom i njihovom vodom, duboko tamo ima vode ( Scirocco ) široko umjesto lesa dovedi nam vodu! Ova će slika biti mutna( trebalo je da kažem: tiha ), vidim, samo ( ? ) boje.
Narančasta, vidjele su joj se samo oči, takav je bio njihov običaj, žene ne otkrivaju tijela. Narančasta je došla do bunara zakvačila svoju željeznu tešku kantu za debeo konop i spustila je u bunar, puhao je vjetar, ona je digla pogled i otpalo joj je desno oko u nebo. Ne opet! Njeno je oko često bježalo, ko te jebe, pomislila je i skočila za kantom u bunar. duboko duboko ima vode ; Indigo je pjevala: iz bunara. Vjetar je puhao ( bila sam tako sitna da sam se mogla nasloniti na vjetar mogla sam se nasloniti na zrak, a on kao da je želio prodrijeti u mene ali nije mogao, ja sam bila opijena, ne bih osjetila da sam pala, kao da me želi progutati, ja sam granica između iza i ispred)

I dobila sam vode.

pada kiša,
O čemu maštam što želim.
osim kiše i otvorenog prostora; putovati, pješke nakon jedne određene točke, iscrpiti se i navečer sjesti na zemlju, odmoriti se i ujutro krenuti dalje. Rano ujutro.
˝ sva čuda svijeta ˝ pretenciozan naslov, uzimam knjigu u ruke, na polici imam prirode, suhe, kora od mandarine iscijeđeno narančasta, kao morska zvijezda kad je dodirneš u točki njezina središta ona se izvija prema gore, ana ju je tako ogulila, mandarinu, to je bilo kad smo išle pješke van a padao je snijeg, pušile smo ronhil lights, ima još: otisak lišća u plastelinu omotanog oko plastične čaše vindijinog običnog jogurta, i vrećica suhog prerađenog nekadbilja iz najjeftinijeg seta s eteričnim uljima, i jedna forma, slična opisanoj zvijezdi ali zaobljenijih krakova tanke opne prožete žilicama- lapovi stranog malog gorko slatkog fluorescentnonarančastog bobičastog voća kojeg sam pojela. Što bi to trebalo biti, ja znam ,to je podsjetnik. I kiša me podsjeća.
Svježe i sočno i hladno duboko , ono je u meni ,ili tebi, koliko god se skupljala koliko god preživljavala na minimumu ; sad ga ima . Čega? Kaže Izravnost. Sočnog svježeg dubokog živog slatkog blago gorkog tek toliko da ti se ne zgadi od silne slatkoće; zašto biti suha?
Vraćam se knjizi. razmišljam, kako da te prispodobim u ovome tekstu, kako da te učinim vidljivom još nekome, osim sebi.
Stavljam je na koljena i puštam da gravitacija učini svoje, rastvorila se , uz pomoć mojih prstiju : Afrika; Oštri vrhovi- vapnenački tsingy, oštar poput britve, ime je dobio po metalnom zvuku koji proizvodi kad ga se udari: piše uz sliku. To su stijene, zbilja su šiljate, bodu; da li bodem?
Ja želim dalje.
Zatvaram je. što bih željela sad otvoriti? Ona mi je u krilu, ista ona s početka, prelistala sam je davno na brzinu. Ne draga, ti nisi knjiga, nisi tako jednostavna, nemaš korice i listove između njih pune ili prazne, ti si organska, živa i pulsiraš. Tebe ću doticati nemjerljivo većom količinom znatiželje.
Polako imam ti puno za reći
Da otvorimo jednu za kraj?
Zeleni fjordovi i silovito bijela nepregledna polja leda , aurora borealis

buđenje je divna stvar; ovaj put ona je divna. sad kad sam obezvrijedila riječi
priznat ću im
jedno: poticaj- na buđenje. a ono je osjetilno; mogu ga osjetiti. voljela bih kad bi
me mogla
slušati iznutra. stanje blage drogiranosti ( kad sam zaljubljena u život ljubim
stvaranje ;
šapat šapat šapnimi sad ću te slušati )kako je teško bez objašnjavanja. postoje
plime
i oseke, a kad doživljavam dizanje ne mogu šutjeti, ne zato jer želim govoriti, već
jer
govorenje i osjećanje postaju sinonimi. i baš kad mislim da mogu staviti prst na TO
raspline se
kao dim; izgorio je na sutonu pretvorio se u dim. svatko pronalazi svoje. a ja ti
želim pokazati
moje. ovo će biti priča:
padaju mi na um smiješne usporedbe. egzotične , oksimoronske. ništa što nije već
rečeno.
kako dokazati?
imam novog idola , neću ga otkriti ,pustit ću da to sama napraviš. neću biti sretna
sve dok
ti ne budeš takva. neću više puštati u krvotok stimulanse sve dok ih i ti ne
sintetiziraš,
onda ćemo imati orgije. opet: smiješne asocijacije- škaklja me u grlu najrađe bi se
smijala!
misliš da nisam sposobna? prokleti racionalnost? pokloniti se vjeri do poda? jesam.
ponizna. jer
želim.
ja sam ja , a ti si ti, sad( kako si divno pogodila) i zato imam neodoljivu želju
pisati ti bez
kraja. naravno da možeš, želiš, budeš. naravno da sam stvarna SAD i samo TEBI kažem
:
impuls. života? okolnosti? sreće? slučajnosti? nije bitno. vidiš da RAZGOVARAMO,
možda je
malo teže posvjestiti to jer jedino što ja vidim je ekran i tipkovnica, ali mi smo
PRILAGODLJIVI, zar ne? .
buđenje: nazvala sam naivnost- kad još vjeruješ u mogućnost abnormalnosti. prilično
mutno.
možda zato jer smo neiskusni sposobni smo povjerovati u ostvarenje; ili smo
blagoslovljeni.
bespotrebno objašnjavam.
evo ga ,krasan uvod.
postoji nešto , nedefinirajuće, s čim želim da imamo posla. želim to zbiti u loptu i
dodati je drugima. lopta neka bude od paučine, tako da ruke onog koji ju je dotaknuo
budu
ljepljive; bit ćemo jedna velika paučinasta gruda; želim da se međusobno zalijepimo.
taj
drugi, nek ne bude samo jedan od cjeline, neka bude pojedinac; šest milijardi
pojedinaca, i želim
svakog dotaknuti.
ne želim da budeš tužna, želim te nasmijati, ali ne izvana. želim da možemo
razgovarati
o sreći u sadašnjem vremenu. želim pokrštavanje sviješću, lucidnost mase- vjerujem u
druge, ne vjerujem da mogu sama i to je u redu.
želim biti voda i preliti se preko ruba , biti tekuća , elastična je preblaga
riječ,
želim prodirati.
vjerujem da samo sama možeš doći do nekih razina (nova voda uvijek diže postojeću).
tako
mi je stalo do toga da budeš sretna , zarobljena sam u krugu oko tebe , zbilja želim
da se
nasmiješ. želim te da budeš misionar one vjere koju nosiš u sebi, sad sam se ja
nasmijala,
sasvim bez ironije. uvjeravam tebe u tebe , želim da se zaljubiš u sebe.
ja bi isto voljela da postoji početak sredina i kraj; da mogu pročitati uputstva i
čvrsto se
primiti posla. malo je zajebanije