buđenje je divna stvar; ovaj put ona je divna. sad kad sam obezvrijedila riječi
priznat ću im
jedno: poticaj- na buđenje. a ono je osjetilno; mogu ga osjetiti. voljela bih kad bi
me mogla
slušati iznutra. stanje blage drogiranosti ( kad sam zaljubljena u život ljubim
stvaranje ;
šapat šapat šapnimi sad ću te slušati )kako je teško bez objašnjavanja. postoje
plime
i oseke, a kad doživljavam dizanje ne mogu šutjeti, ne zato jer želim govoriti, već
jer
govorenje i osjećanje postaju sinonimi. i baš kad mislim da mogu staviti prst na TO
raspline se
kao dim; izgorio je na sutonu pretvorio se u dim. svatko pronalazi svoje. a ja ti
želim pokazati
moje. ovo će biti priča:
padaju mi na um smiješne usporedbe. egzotične , oksimoronske. ništa što nije već
rečeno.
kako dokazati?
imam novog idola , neću ga otkriti ,pustit ću da to sama napraviš. neću biti sretna
sve dok
ti ne budeš takva. neću više puštati u krvotok stimulanse sve dok ih i ti ne
sintetiziraš,
onda ćemo imati orgije. opet: smiješne asocijacije- škaklja me u grlu najrađe bi se
smijala!
misliš da nisam sposobna? prokleti racionalnost? pokloniti se vjeri do poda? jesam.
ponizna. jer
želim.
ja sam ja , a ti si ti, sad( kako si divno pogodila) i zato imam neodoljivu želju
pisati ti bez
kraja. naravno da možeš, želiš, budeš. naravno da sam stvarna SAD i samo TEBI kažem
:
impuls. života? okolnosti? sreće? slučajnosti? nije bitno. vidiš da RAZGOVARAMO,
možda je
malo teže posvjestiti to jer jedino što ja vidim je ekran i tipkovnica, ali mi smo
PRILAGODLJIVI, zar ne? .
buđenje: nazvala sam naivnost- kad još vjeruješ u mogućnost abnormalnosti. prilično
mutno.
možda zato jer smo neiskusni sposobni smo povjerovati u ostvarenje; ili smo
blagoslovljeni.
bespotrebno objašnjavam.
evo ga ,krasan uvod.
postoji nešto , nedefinirajuće, s čim želim da imamo posla. želim to zbiti u loptu i
dodati je drugima. lopta neka bude od paučine, tako da ruke onog koji ju je dotaknuo
budu
ljepljive; bit ćemo jedna velika paučinasta gruda; želim da se međusobno zalijepimo.
taj
drugi, nek ne bude samo jedan od cjeline, neka bude pojedinac; šest milijardi
pojedinaca, i želim
svakog dotaknuti.
ne želim da budeš tužna, želim te nasmijati, ali ne izvana. želim da možemo
razgovarati
o sreći u sadašnjem vremenu. želim pokrštavanje sviješću, lucidnost mase- vjerujem u
druge, ne vjerujem da mogu sama i to je u redu.
želim biti voda i preliti se preko ruba , biti tekuća , elastična je preblaga
riječ,
želim prodirati.
vjerujem da samo sama možeš doći do nekih razina (nova voda uvijek diže postojeću).
tako
mi je stalo do toga da budeš sretna , zarobljena sam u krugu oko tebe , zbilja želim
da se
nasmiješ. želim te da budeš misionar one vjere koju nosiš u sebi, sad sam se ja
nasmijala,
sasvim bez ironije. uvjeravam tebe u tebe , želim da se zaljubiš u sebe.
ja bi isto voljela da postoji početak sredina i kraj; da mogu pročitati uputstva i
čvrsto se
primiti posla. malo je zajebanije


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.