lemmings revolution

Od četvrtog osnovne uvijek sam bila zaljubljena u nekoga. Nije smio proći ni dan a da nisam o nekome razmišljala. U početku to je bio njegov osmijeh i sama činjenica da me pogledao onda kada se vraćao s WC-a a ja sam mu upravo stajala na ulazu u razred. Nisam znala što bih kada bi se i ja njemu sviđala, sigurno ga ne bih poljubila... Fuuuj!!

U 6.-7. razredu već sam počela razmišljati o njegovim usnicama, očima, lijepim rukama koje bi baš bilo lijepo pred svima držati dok se šećem kroz školski hodnik, a onda kada nitko ne vidi... Poljubio bi me i rekao da sam najlijepša.

Tada je došlo vrijeme gimnazije (a ja se još nisam poljubila) kada je dečko izgledao već kao dečko, imao je neke male mišiće, dugu kosu i osebujan imidž rockera iz šezdesetih. Samo sam se htjela ljubiti na klupici i raditi sitne rock'n'roll gluposti o kojima bih mogla kasnije pričati.

(Ta me faza držala sve dok nisam upoznala prvog pravog dečka.) Prvi puta poljubila sam se s tipom koji je bio dovoljno uporan a bila sam zaljubljena u onog u kojeg je 90% grada bilo zaljubljeno. Kad sam malo popila dopustila sam da me neka slatka dobrica pusne tu i tamo ali jaaaako rijetko. Bojala sam se dečki koji su mi se sviđali jer su me u pravilu zbog mog glupog i djetinjastog ponašanja često i na vrlo grube načine odbijali. Nikada me nitko nije odmah otpilio nego mi je dao nešto malo nade... Pa još malo... I onda se pravio da se ništa nikada nije događalo među nama jer mu se u međuvremenu svidjela neka starija cura koja će mu dati. Eh, to boli!

Kad sam totalno poludjela otprilike u trećem srednje jer nikad nisam imala dečka, našla sam tako jednog ludog rokera ali ipak pristojnog i dobrog, jaaako inteligentnog dečka, kojeg su svi poznavali po savršenom smislu za humor i po dugoj kovrčavoj kosi... Bio je stariji tri godine i uveo me u sasvim drugi svijet i sviđalo mi se to. Zajedno smo izmislili ljubav, bili zajedno 2 godine i 3 mjeseca, viđali se svaki drugi vikend i savršeno se slagali. Bili smo zapravo najbolji prijatelji i to sam shvatila kad sam i ja došla na fax i kada sam u blizini nekih drugih ljudi osjetila seksualnu privlačnost koju nikada nisam osjetila sa svojim dečkom. Bio je to kraj. Razlog: sex? - To, i mojih 16 godina kada smo prohodali.

Sada su dečki morali biti muškarci... Tj. moraju. Nije bitna visina, veličina, debljina, je li sporatš ili intelektualac... Bitno je da me želi slušati i da mi želi govoriti, da ga zanima svijet u kojem živimo, da brine o svome tijelu, da ima zdrav društveni život, da ima hrabrosti pokazati svoje osjećaje ali i da voli čvarke, pivu, nogomet... Da je samouvjeren muškarac. Da samo mene gleda onim pogledom i da zna što želi. Nije ih jako teško pronaći, iako ih ima malo, nalaze se u pandžama redovito nekih drugih cura. Onim slobodnim se ne usudim prići jer sam u 6. razredu izgubila samopouzdanje... Nikada se nisam zaljubila pa bila s njim. Ne znam kakav je osjećaj ostvariti zaljubljenost...

Prve ljubavi (što znači i jednostrane) trajale su po godinu dana. Jedna najbolnija, i 3 godine... Najbezbolnija 2... I nakon prve bezbolne, izgubila sam vjeru u ljubav. Zvuči previše, nije baš vjera nestala nego mi sada više ne dolaze zaljubljenosti na više od tjedan dana u kojem periodu bih shvatila da je tip glup, dosadan, prijatelj ili samo želi sex. Bilo mi je dosadno tako živjeti...

...Tako da sam se zaljubila i to već dva tjedna... Ovaj puta možda bude drugačije.