antirevolucija
ponedjeljak, 22.09.2014.
2014.
Znam da ću ovo požaliti , ali prije nego ga spalim izdvojila sam neke dijelove iz svojeg dnevnika kojeg sam pisala u dogovoru sa sestrom poput nekog pomorca i njegove žene kako bi mogle razmijeniti dnevnike i nadoknaditi propušteno. Ovo je ionako hrpa nasumičnih gluposti pa se ne treba shvatiti ozbiljno ;)
2.1. (četvrtak)
Sanjala sam svoj stan koji je u stvarnosti mala garsonijera u kojoj napraviš par koraka i vidiš sve. Posjetile su me kolegice iz fakulteta i bile umorne te su odlučile prespavati kod mene. Otišla sam do šanka u svojoj kuhinji oko kojeg su se počeli pojavljivati ljudi koje ne poznajem. Srela sam osobu koju sam prepoznala kao svoju susjedu i objasnila mi je da su neki dečki kliještima maknuli zidove pa ćemo imati veći stan. Hodala sam po tom stanu u kojem su se svakim korakom pojavljivale nove sobe dokle nisam došla do plaže. U plićaku sam zapazila bebu morskog psa. Oduševljeno sam zurila u njega i ušla u more da ga bolje vidim. Otplivao je dublje u more, a ja sam krenula natrag u stan da vidim kako su moje kolegice s obzirom na party koji je nastao i probudila se.
5.1. (nedjelja)
Cijeli dan sam bila u toplicama s roditeljima i sestrom. Bila sam čak u sauni gdje je bilo kao u paklu. Majka je najdulje izdržala u sauni jer je čula da je to zdravo. Njoj je to važno, meni nije. Lijepo je cijeli dan biti bez interneta. Zaboravila sam na virtualan život, društvene mreže i spuštala se toboganom koje je svijetlio iznutra jer imam 5 godina. Volim plivanje. To mi je ravno s disanjem. Imam potrebu svaku rečenicu u dnevniku izokrenuti, napisati drukčije, bolje i ukrasiti je.
6.1. (ponedjeljak)
Vratila sam se na mjesto studija. Kolegice s kojima obično provodim vrijeme neće doći još tjedan dana. Drage su ali ću preživjeti bez njih jer sam navikla biti sama. Ne vraćam se često doma. Putujem autobusom i uvijek uzmem nešto za čitanje. Prezirem autobuse. Uvijek su krcati ljudima, majka mi napuni kofer toliko da ga jedva vučem , danas smo tresnuli neku jadnu životinju i samo krenuli dalje, nerijetko kasni i uvijek se nađe netko kome se debatira o šamponima i vremenu. Sanjala sam da sam prespavala dan i zakasnila na predavanja.
8.1. (srijeda)
Moja sestra je bila na spoju pa je na telefonu zvučala kao da joj je netko izvadio mozak . Internet mi ne radi pa se ne moram socijalizirati s ljudima. Prijateljica mi je već poslala poruku na mobitel da li sam živa jer ako nisi na facebooku 24 sata u 2014. godini onda si službeno mrtav.
9.1. (četvrtak)
Baš sam razmišljala kako me sada nitko ne maltretira i da bi sve trebalo biti u redu. Ne znam zašto nije. U meni je problem, znam. U srednjoj školi me maltretirala razredna trula jabuka. Prema teoriji trule jabuke, u svakom razredu je jedna trula i ako ne znaš tko je to onda si to ti. Vrijeme prolazi dok stojim na mjestu i ljudi hodaju oko mene. Ima ih toliko da svaki dan vidim nekog novog. Često su nalik jedni drugima. Uz neke mi vrijeme prolazi brže.
10.1 (petak)
Otkada sam sama u garsonijeri počela sam razvijati strahove poput onoga da bude se cijeli plafon srušio na mene i onda ću tako biti zatrpana i bez mogućnosti da se pomaknem ukoliko si ne odrežem ruku kao Aron Ralson ili da ću kada lupim jaje na rubu zdjele i razbijem ljusku pronaći malo sluzavo mrtvo pile. Boli me glava, stan mi miriši po palačinkama i sluša mi se Metallica. Imam produženi vikend pa idem malo u grad s kolegicama. To zahtjeva pronalazak odjeće koju već nisam imala ovaj tjedan jer sam još od osnovne škole uvjerena da netko prati moje outfite i nakon što jedan nosim taj je "potrošen" za tjedan dana.
11.1. (subota)
Hodala sam dobrih sat vremena po stanu i zamišljala svakakve situacije i događaje iz prošlosti. Kada počnem tako hodati ne mogu se zaustaviti. Prisjećam se događaja iz srednje i zamišljam ih drukčije . Najednom sam špijunka koju su trenirali da bude ubojito oružje i izvrčem ruku razrednoj truloj jabuci i prijetim da ću mu slomiti zapešća ako me još jednom uvrijedi ili ako samo pomisli na to i da ću mu slomiti oba zapešća ako nekom kaže da sam mu prijetila. Možda je gledanje Nikite malo utjecalo na mene , ali sam i prije voljela zamišljati da sam pomalo opasna i da zaista ne trebam druge ljude. Sve je bolje nego da sam negdje depresivno u kutku i konstantno prezbunjena.
13.1. (ponedjeljak)
Volim ići pješice do fakulteta jer tada zamjećujem detalje koje bi mi inače promakli. Fascinantno mi je da svatko zna nešto što nitko osim njega ne zna. Neka gospođa koja ima oko 70 godina prošla je kraj mene dok sam pješačila i neki čovjek njezinih godina se okrenuo za njom. Ona to nikada neće saznati.
14.1. (utorak)
Teško je zaista poznavati nekoga jer svaka osoba ima najmanje dvije verzije sebe. Kao da smo svi dvostruki špijuni i nekad ni sami nismo sigurni na čijoj smo zapravo strani jer nije sve crno-bijelo i daleko smo nečega što bi se nazvalo bajkom. Bila sam kod kolegice danas i rasplakala sam joj gazdaricu. Samo smo malo časkale dok sam čekala kolegicu da se spremi i pitala sam ju čime se bavi u životu. Pričala je kako je sada u mirovini i umro joj je muž. To ju je slomilo. Baš sam pričala s jednom prijateljicom o tome kako starost zamišljamo kao doba kada imaš vremena putovati i čitati knjige , a zapravo većina ostane kod kuće i polako umiru od tuge jer su navikli na nekog koga nakon 50 godina zajedničkog života više nema i ne mogu ništa učiniti po tom pitanju nego samo prihvatiti situaciju.
17.1. (petak)
Danas nisam nikog rasplakala.
19.1. (nedjelja)
Povremeno odjenem vjenčanicu i upadam ljudima na vjenčanja i ponekad lažem.
21.1. (utorak)
Kada premalo spavam smiješno mi je puno toga što mi u uobičajenim situacijama ne bi bilo. Tako mi je danas bilo smiješno dok sam vidjela da se neki lik preziva Lazanja . Problem je da su drugi vidjeli samo kako gledam osmrtnice i smijem se. Sestra: "Tak ubiš Lazanju i staviš u vreću , hodaš okolo i dok te netko pita kaj imaš u vreći veliš da imaš lazanju. " Još mi je rekla da je kanta bez dna korisnija od mene.
22.1. (četvrtak)
Cijelu noć je kišilo i bilo je baš poetično. Podigla sam si novu karticu danas i već sam 5 kuna u minusu. Nije bilo uzbudljivo kao što sam zamišljala. Išla sam na pizzu danas i bila je baš super iako nije bio tamo onaj lik koji uvijek sve gleda s pogledom 1000 ledenih santi i kao da prezire svoj posao i sve ljude koji s kojima je prisiljen dijeliti kisik. Zbog njega je to mjesto tak magično. A i pizza za predsjednika i to.
27.1. (ponedjeljak)
Napisala bi nešto klišejno poput toga da ne volim ponedjeljak no kada imaš suicidalnu depresiju nije bitno koji je dan. Svaki dan je kao da se mamurno budiš uz veliku buku i sunce ti prži očne jabučice, u glavi mozak kao nešto gnjecavo i beskorisno što povremeno gori i onemogućuje ti da se koncentriraš na bilo što te ti ujedno i paralizira tijelo . Ponekad me živciraju sve pjesme i ne mogu ništa slušati. Tada sam jednako alergična na buku i na tišinu. Razmišljam o tome kako bi bilo da izgubim sluh. Možda bih onda tek poludjela.
28.1. (utorak)
Možda se tu alijenacija poigrava sa mnom , ali mi se ne priča s ljudima u zadnje vrijeme. Koliko kod poštujem svoje kolegice i kolege i koliko kod znam da su super osobe, doći će to vrijeme kada će me iscrpljivati. Zna mi biti jako naporno s ljudima.
Znam razmišljati o tome kako postoji mogućnost da bi nekom išlo neko zanimanje koje još ne postoji. Rođen u krivom vremenu...Ili su sva vremena kriva pa je svejedno?
29.1. (srijeda)
Budim se teško uz neki odvratan osjećaj. Prezirem zvuk svog alarma na mobitelu koji mora zvoniti 1349 godina prije no što smognem snagu i obavim taj teški fizički posao ustajanja ujutro. Jedini razlog zbog kojeg nisam razbila tu monstruoznu napravu ujutro je taj da nemam mjolnir.
31.1. (petak)
"Sad neće doći bus kada si ti tu." - rekao mi je neki lik na stanici dok sam čekala autobus. Možda sam ga krivo razumjela, ali odakle zna za moje posebne moći koje posjedujem i koje su ujedno (kojeg li iznenađenja) , beskorisne ? Moć da natjeram autobus da se ne pojavi na vrijeme. Sve što trebam napraviti je doći na stanicu. Nakon čavrljanja od 7 minuta, 35 sekundi i 2 stotinke (otprilike), pojavio se autobus.
To je siječanj ...imam još 2 mjeseca materijala pa ću razdvojiti u 3 dijela.
