BIBLIOGRAFSKI PODATCI:
Matica hrvatska Osijek 2003.godine
BILJEŠKE O PISCU:
Stjepan Tomaš rođen je 2. siječnja 1947. godine u Novoj Bukovici ( kod Slatine). Osnovnu je školu završio u Đurđenovcu, gimnaziju u Našicama, a Filozofski fakultet u Zagrebu. Šest godina radio je kao srednjoškolski profesor hrvatskog jezika u Belom Manastiru. Od 1977. živi i radi u Osijeku.
Tomaš piše pripovjetke, romane, radio igre za djecu te drame za odrasle.Dosad je objavio dvadesetak knjiga, od kojih šest za djecu. To su romani:
- Moljac i noćni čuvar
- Dobar dan tata
- Halo, ovdje komandosi
- Moj tata spava s anđelima
- Mali ratni dnevnik
- Pas koji je čitao s usana
Tekstovima za djecu zastupljen je u nekoliko antologija, pregleda i priručnika te u osnovnoškolskoj čitanci i lektiri.
Mali ratni dnevnik preveden je na talijanski jezik (Milano 1994.g.) te na slovački (Bratislava 1997.g.).
BILJEŠKE TIJEKOM ČITANJA:
- začudilo me to što mama i tata Matić provode tako malo vremena sa svojom djecom. Čini mi se jako malo sastajati se zajedno samo svake druge nedjelje. Mislim da bi roditelj morali biti duže sa svojom djecom i pratiti i kontrolirati njihove postupke te im tako ukazati na njihove pogreške kako ih slijedeći put ne bi ponovili.
« Tek je svaka druga nedjelja dan koji potpuno pripada obitelji Matić, dan kada nema dežurstva za tatu Matića u bolnici, ni znanstvenog rada za mamu Matić na poljoprivrednom fakultetu, pa ni dolaska kućne pomoćnice Branke.»
(cit. 5. str.)
- ne mogu vjerovati da Leonovi roditelji Leona nisu vidjeli već skoro tri dana jer su toliko bili zaokupljeni svojimposlom da se nisu ni upitali gdje im je i što im radi sin, je li u nekakvim nevoljama ili možda nešto slično. Mislim da su i njemu i njegovoj sestri Ivani trebali, unatoč silnom poslu, posvetiti ipak malo više vremena pričajući s njima ili nešto slično.
« Roditelji su se netremice promatrali shvativši, u djeliću sekunde, koliko su oboje nemarni i krivi. Dva dana ni jedno od njih, zaokupljeno svojim poslom, nije vidjelo svog dvanaest i pol godišnjeg sina, i ni jedno se nije upitalo gdje im je dijete. Teško je bilo jednome optužiti drugo. Trebalo je početi sa samooptužbama, a za to ni jedno nije bilo spremno. Ali još uvijek su se nadali da će se njihov sin odnekud, nenadano pojaviti i razjasniti ovu malu zbrku pa će njihov strah ostati neopravdan.»
( cit. 7. str.)
- prma svemu sudeći, zahvaljujući roditeljskoj nepažnji, čini se da se Leonu možda dogodilo nešto neočekivano i strašno. Što ako se pokušao osamostaliti ili možda ako je i otet? Sve je moguće!
« Izgovori to i pohita uza stepenice, u Leonovu sobu. Uznemirenija prije nego što je bila prije nekoliko minuta, nestrpljivo je skakutala pogledom po sinovoj sobi: krevet, stol, polica za kjige, kompjutor, portabal-televizor, radio- nigdje nikakve poruke. Samo svakodnevni nered i sve bolnija slutnja da mu se nešto dogodilo.» (cit. 9. str.)
- mislim da su se Leonovi roditelji prvo trebali konzultirati sa policijom, a tek onda ići dati oglas u novine jer ipak se radi o čovjeku, a ne o nekakvoj životinji. Preko oglasa će odmah svi saznati, ali što ako se radi o otmici, zar misle vlastito dijete dati pred kušnju otmičarima?
« Kćerkica je Ivana sutradan saznala o čemu su roditelj zabrinuto šaputali. U mederovačkom Dnevnom listu pročitala je: Prije dva dana otišao je od kuće, u nepoznatom smjeru, dvanaestogodišnji dječak. Visok je155 cm, plave kose i smeđih očiju. Bio je odjeven u izlizane traperice i bijelu majicu s natpisom «MUPPET BABY», na prsima. Molimo onoga tko bilo što sazna o nestalom dječaku, da nam se hitno javi, uz nagradu, na telefon: 27-516, Matić.» (cit. 11. str.)
- ipak su se ispunile moje sumnje kada je poslano ucjenivačko pismo, a to se i
očekivalo jer postoji nekoliko razloga:
1. Obitelj Matić je dobro situirana, a to je otmičarima najvažnije
2. Otmičari dobro znaju da obitelj Matić ne vodi previše brige o svojoj djeci, a to
olakšava otmicu.
« VAŠ SIN LEON NALAZI SE U NAŠIM RUKAMA. ŽIV JE I ZDRAV. AKO ŽELITE DA VAM SE TAKAV I VRATI, UČINITE SLIJEDEĆE; U OBIČNU, PLASTIČNU VREĆICU , U OBIČAN NOVINSKI PAPIR SPAKIRAJTE 100 000 KUNA I ČEKAJTE DALJNJE UPUTE. NE OBAVJEŠTAVAJTE NIKOGA O OVOME, OSOBITO NE POLICIJU - AKO NE ŽELITE DA VAM UBIJEMO SINA!
KOMANDOSI!» (cit. 16. str.)
- mislim da je sada kasno za plakanje jer Leonovi roditelji moraju prihvatiti činjenicu da nisu vodili dovoljno brige o svojoj djeci i sada moraju prihvatiti ono što se dogodilo da bi mogli u miru razgovarati, ali i odlučiti kako će dalje postupiti jer sada Leonov život ovisi o njihovoj odluci.
« Tata Matić strpljivo je čekao da mu se supruga isplače pa da započne s njom ozbiljn razgovor o situaciji u kojoj su se našli. Mama je šmrcala neutješno i bijelim papirnatim rupčićem, zgužvanim u šaci, otirala suze ispod vidljivih podočnjaka.» (cit. 18. str.)
- mislim da bi sa što većim mjerama sigurnosti trbalo javiti policiji za Leonov nestanak tj. otmicu samo je pitanje koliko su se otmičari osigurali, koliko su zapravo u svemu tome iskusni i što su kadri učiniti tj. jesu li doista spremni izvršiti prijetnje koje su napisali u pismu, ali kako sve to znati?
« Zašto bi što loše učinili ako glatko dobiju novac? Njima je do novca, a ne do djeteta ni do problema... Ako ga odmah ne vrate,jasno je da se boje posljedica... U svakom slučaju, ovako činimo najviše što možemo, da se kasnije ne bismo kajali. Tako je najsigurnije.» (cit. 19. str.)
- jako mi se sviđa što je svatko iznio vlastito mišljenje i stajalište u vezi sa Leonovom otmicom i također što dalje učiniti. Mislim da unatoč velikom riziku otmicu treba prijaviti policiji i postupati prema njihovim uputama iako se to nekome ne sviđa mislim da tata Matić dobro postupa.
« Oboje su zašutjeli ( čulo se zveckanje čaša u kuhinji). Iznijeli su svatko svoje razloge, predložili svoj put do zajedničkog cilja, ali tata Matić je odlučio krenuti svojim, a ne njezinim putom. Mama je prešutno pristala. Ako potraga krene loše, moći će beskrajno dugo vikati na njega i prigovarati mu jer, da je nju poslušao, sve bi drugačije završilo.» (cit. 20. str.)
- kada je Leon nazvao i rekao da je dobro začudilo me, ali me je još više začudilo kako je majci mogao tako tromo i hladnokrvno odgovarati na pitanja koja kao da se njega nisu ticala i kao da mu je čudno zašto ga to ona uopće pita. Misli da bih i ja kao i njegova majka mislila da se nalazi u nekakvoj rupi, bez kontakta sa svijeto uz nešto malo hrane i jako lošem stanju.
« - Kako si sine moj?
- Dobro sam.
- Kako dobro?
Nije mogla vjerovati da mu je dobro. Zamišljala je sina u mračnom podrumu, do gležnjeva u hladnoj vodi, okruženog četvoricom, petoricom razbojnika, naoružanih do zuba; ispretučenog i u zavojima natopljenim krvlju, otečenih usana, izgladnjelog i izmučenog.» (cit. 22. str.)
- mislim da će tatu Matića malo obradovati vijest da je Leon zvao te da je rekao da je on dobro iako je to majci bilo malo sumnjiv jer se ipak sada radi o otmici, a otmičari misle samo na sebe i svoje probleme. Njih zanima samo novac, a što će netko drugi patiti, moglo bi se reći, da im je to samo još jedan užitak.
« Pogleda na sat. Oko podne bi trebalo da se Ivana vrati od bake iz predgrađa. Po zvuku automobila, koji se zaustavio ispred kuće, znala je da se vratio tata. Požurila mu je ususret, ali ne da ga upita za cijene na tržnici, odakle se tata Matić vraća, već da mu saopći mnogo važniju vijest, da ih je nazvao njihov sin, Leon.
(cit. 24. str.)
- mislim da kućna pomoćnica obitelji Matić nije kriva što je Leon otet , kako smatra mama Matić, jer su roditelji ti koji trebaju voditi rigu o svojoj djeci. Matićevi su mislili da je dovoljno ostaviti kućnu pomoćnicu koja će ih čuvati, ali nisu ni pomislili da bi oni svoju ljubav češće trebali davati svojoj dijeci te biti otvoreniji prema njima jer i oni imaju svoje vlastite osjećaje i osjete kada im nedostaje roditeljska pažnja, ljubav i interes za njih pa stoga mislim da je ljutnja i kazna za kućnu pomoćnicu prevelika i neopravdana.
« Nije joj željela reći telefonom da je neoprostivo to što se javljs nakon što već dva dana ne znaj za Leona, i da za njezinu nebrigu ne može biti opravdanje ni studij, ni učenje, ni bolesna majka, ni momak, i da će se vjerojatno vidjeti još, samo jedanput u kući Matićevih- kada bude došla po svoje stvari...» (cit. 27. str.)
- mislim da tata Matić nije trbao tako zamišljati policijsko traženje Leona jer se prije toga moraju poduzeti sve mjere opreza. Samo jedna pogriješka može stajati Leonova života ako je doista riječ o otmici i ako su otmičari kadri učiniti sve što je navedeno u ucjenivačkome pismu zato je najbolje malo se strpjeti i saslušati policijsko stručno mišljenje.
«Tata Matić teško de suzdržao da ne plane. Očekivao je da će već nakon njegove prve riječi inspektor pritisnutinevidljivo dugme na stolu i da će odmah dotrčati policajci, sa svih strana, sjuriti se u vozila, brzi poput vatrogasaca, i pohrliti u grad, u potragu za njegovim sinom Leonom.» (cit. 31. str.)
- mislim da inspektor ipak nije trebao tako olako prihvatiti otmicu maloga Leona. Ucjenjivačko pismo zvuči uvjerljivim i ne bi se s njime trbao šaliti. Možda to i jesu amateri, ali opreza nikada dosta.
« A policije se boje, naravno (to mu je godilo)...... i kako su se samo ptpisali: «KOMANDOSI!» Ne bih ni pomislio da su MUPPET BEBE....... Već vidim da se radi o amaterima.» (cit. 33. str.)
- Mislim da bih se ja na Ivaninu mjestu isto tako osjećala jer i ja imam starijeg brata, kao i Ivana, s kojim se ponekad ne slažem i često sam zaželjela da samo na trenutak nestane, ali čim bi otišao na neko dulje putovanje ili nešto slično jedva bih čekala da ga opet vidim i dam mu jedan veliki zagrljaj.
« Ivana koja se do tisuću puta bila naljutila na brata i isto toliko puta poželjela da ga nema, da netragom nestane, sada- kada se to dogodilo na tako neobičan način, osjećala je koliko joj zapravo brat nedostaje. Željela je s majkom razgovarati o njemu, ali je osjećala da ne treba dirati tu ranu......
(cit. 35. str.)
- nisam znala, ali se nisam ni začudila kada sam saznala da KOMANDOSI nadgledaj obitelj Matić, a isto tako znaju da je bio na policiji, pa to je barem očito, mislim da bi sada obitelj Matić morala biti još opreznija, isto kao i policija, žele li natrag Leona živa i zdrava.
« Doktore Matić, mi vas pratimo jer znamo što sve možemo od vas očekivati. Mi vas ne potcjenjujemo, ali vi NAS potcjenjujete. Znači, ne znate što sve možete oda nas očekivati. Pa znajte, SVE NAJGORE!. Glas je zvučao prijeteće. Na čelu tate Matića pojavile su se kapljice znoja.» (cit. 40. str.)
- baš su zakomplicirali predaju novca, ali ne bih se začudila ako bi to bila zamka kako bi provjerili bi li to tata Matić doista napravio ili možda jer su pretpostavili da će policija sigurno nekako saznati za to te da će onda policija stražu stacionirati na tržnicu,no ako najednom dojave tati Matiću da će predaju novca izvršiti negdje dalje uhvatiti će policiju nespremnom te imati i veće izglede da prođu nekažnjeno.
« Tata kaže da ga stavite u običnu plastičnu vrećicu i da odete na tržnicu... Tamo se motajte lijevo-desno, šetkajte uokolo, a zatim se zaustavite kod prodavača u drugom redu, kod drugog stola... zatražite kilogram voća ili povrća, kupite nešto... ili samo razgledajte... pružite svoju vrećicu s novcem. Prodavač će je uzeti i vratiti vam drugu... u toj drugoj je ceduljica, a na ceduljici gdje vas čeka sin Leon.... Jeste li upamtili?????» (cit. 45. str.)
- upravo se dogodilo ono što sam i pretpostavila. Otmičari su u zadnji tren promjenili mjesto predaje novca, ali i mjesto je upravo onakvo kakvo treba biti jer je puno ljudi. Igrati će se utakmica, biti će gužva i vjerojatno nitko neće primjetiti zamjenu novca i nadam se da će sada biti sve kako su otmičari rekli nadam se da će sada igrati «FER PLAY»
« Namrštio se. Otmičarisu zaista oprezni. Nisu ga zapravo iznenadili njihovi zahtjevi. O takvim postupcima već je čitao u kriminalističkim romanima. Pa i ova promjena mjesta, u posljednji čas, tipična je za slične situacije i upučuje na zaključak da se odista radi o profesionalcima. Odlučni su u svom poslu i opasni. Valjda će biti i od riječi.» (cit.53.str.)
- mislim da tata Matić ima pravo jer sada imaju i dječaka, i novac, ali ne i ono najdrabocjenije, a to je njihov najljepši, najdraži im i jedini sin Leon sada kada su sve trebali saznati ustanovili su da zapravo nemaju ništa i mislim da bih i ja isto kao i tata Matić bila u tom trenutku jako zbunjene, uplašena i nesretna jer tko zna što će biti dalje,
« Doktor Matić ostane zabunjen, nesretan, sluteći da sve to neće dobro završiti: policajci su mu spasili novac, uhitili su dječaka koji je došao po njega, ali se time nisu ni milimetar približili Leonu. Vjerovao je, štoviše, da su od njega dalje nego do sada.» (cit. 60. str.)
- sada ni meni više ništa nije jasno, kao tao da Leon nije otet, pa to je nemoguće NEEEE, NNNE, NEEEE i NNNNEEEEEEE, pa ne mogu vjerovati da je to sa komandosima bila jedna obična dječja igra PA TO NIJE MOGGGGUUUUUUUĆEEEEEEEEEE!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Tko bi se to tako pametan poigravao sa nečijim živcima, a osim toga da su tajnovac i dobili što će im, što će ta djeca raditi s njim više ne znam jesam li ja ovdje luda ili ipak Stjepan koji je to sve zakuhao, sada sam stvarno LJUTA, pa baš sam se pripremala za utbudljivi završetak i onda se dogodi ovo što se upravo sada dogodilo, Leon je u Bukovici ko bake i djeda.
« - Kojim otmičarima Ivana? O čemu govoriš?
- Pa zar te nisu oteli?
- Tko?
- Otmičari. « KOMANDOSI»!
- Ništa te ne razumijem. Ali to je valjda zato što smo krenuli od kraja, a ne od početka. Čuj, o kakvim otmičarima govoriš' Tko kaže da me itko oteo.........
(cit. 63. str.)
- Činilo mi se da je sve to Leonu zvučilo kao dječja igra: majka i otac se o tebi jako malo brinu i zatim jednostavno nestaneš, odeš od kuće, daš oglas u novine da se traži taj i taj dječak, zatim stigne ucjenjuvačko pismo tako uvjerljivo da uvjerivljivije ne može biti, pripremiš 100 000 kn u gotovini i zatim jednostavno ispadneš jedna velika velika «BUDALA» kada shvatiš da je to bila jedna neslana šala klinaca koji su tvoj oglas o nestanku dječaka pročitali u novinama i na osnovu toga članka planirali zaraditi puno novca.
« - Traži se Leon Mtić..... kao u kaubojskim filmovima.
- Možeš se ti time šaliti.
- Koliko vrijedim? Pitam te najozbiljnije.
- Sto tisuća kuna.
- Samo toliko? Sad mi je žaošto nisam zaista otet. Baš me zanima bi li stari Matić skupio toliku lovu za mene.
- Skupio je.
- Još samo reci da je dao.
- Rekla sam ti da je otišao na satdion «GRAFIČARA» da ga preda otmičarima i ucjenjivačima. Tamo je sastanak. Govorim ti to ali ti mene ne slušaš, a što i čuješ, ne shvaćaš ozbiljno. Novac je već sigurno da.» (cit. 66. str.)
- KOMANDOSI» tj. djeca koja su se igrala komandosa stvarno su jako
zapaprili slučaj napisavši to ucjenivačko pismo kada su saznali iz «Dnevnog
lista», kako kaže vođa Mario, da je Leon nestao, a ni oni sami nisu znali .
gdje se nalazi.
«Prije nekoliko dana pročitali smo u «Dnevnom listu» kratki oglas o tome kako je Leon otišao od kuće u nepoznatom smjeru, a njegov je otac molio sve koji nešto znaju o dječaku da mu to, uz nagradu, jave...... U napisu je bilo navedeno da je Leon dvanaest godina star, kako je odjeven i ostalo.....» (cit. 77. str.)
- bilo mi je sasvim jasno zašto se inspektor Đorđević osjećao kao žedan kamen na studencu jer mislim da bi i samnom bilo tako kada bih uvidjela da su se cijelo vrijeme samnom poigravala nekakva djeca i to sa tako ozbiljnom i opasnom stvari kao što je otmica i umjesto da postaneš nešto veći zapravo si se još više smanjio jer su te preveslala djeca kojoj je sve to bila neslana šala.
« Istražitelj Đorđević osjećao se kao trkač koji je pobijedio, a poslije trke ne osjeća pobjedničko zadovoljstvo. Osjećao se kao «žedan kamen na studencu».....
(cit. 81. str.)
- pitam se zašto je mario tako oduševljen tim stvarima koje Jupiter prima od svoga oca mislim da bi se Mario češće trebao upitati jeli Jupiter zadovoljan svim tim super stvarima ili bi on možda sve te stvari zamjenio za iono što je bio nekada.
« Tata mu stalno šalje poklone, super-igračke. Ima avion na daljinsko upravljanje, sat s video-igrom, kompjutor, video-rekorder, soba mu je ludnica od tehnike. Poslao mu je čak i komandsko odijelo, američko....» (cit. 90. str.)
- iako su djed i Leon zakasnili na autobus Leon je ipak pronašao rješenje kao što mu je to uvijek polazilo za rukom, ta zašto bi čekao kada postoji brže rješenje za taj problem.
« Nekoliko automobila ne smsnjujući brzinu, ali Leona to nije obeshrablilo. I zaista. Nije prošlo ni nekoliko minuta, a uz njega se zaustavio «MERCEDES». U vozilu dva mladića, očigledno jako dobro raspoloženi.......»
(cit. 100. str.)
- nije me začudilo zašto je Leonovoj majci stalno u uhu odzvanjala riječ OTET jer sada je to bilo stvarno takoi jer sada to nisu bile neslane šale nestašne djece.
« Suvozač je još nešto govorio. Mama Matić je čula njegov glas, ali nije razabirala smisao riječi. Posljednja koja joj je odzvanjala u uhu, i zaglušivala sve ostale, bila je: OTET!!!!!!!!!! (cit. 106. str.)
KRAJ!!!!!!
BILJEŠKE NAKON ČITANJA:
DOJAM:
Ovaj roman govori o tome kako su roditelj ponekad toliko zaokupljenisvojim brigama i «brigama» da zaboravljaju na mladi naraštaj, čak i na svoju djecu, oduzimaju im ljubav, nježnost, slobodno vrijeme i prostor za igru, a tek kada se dogodi tragedija, primjećuju nebrigu za mlade, ali također govori i o dječjim ludostima što mi se sviđa.
VRSTA DJELA:
- kriminalistički dječji roman
TEMA:
Leonov nestanak
MJESTO I VRIJEME RADNJE:
U Mederovcu (cit. 10. str.), u Bukovici (cit. 101. str.), u policijskoj stanici (cit. 33. str.)
KOMPOZICIJA:
UVOD: Leona nema kod kuće.
ZAPLET: Leon je otet.
VRHUNAC: policija uhvati ucjenivače, ali to su samo djeca koja ne znaju ništa o
Leonu.
RASPLET: Leon se vraća kući, ali na putu je sada zaista otet.
STILSKA IZRAŽAJNA SREDTSTVA:
USPOREDBE:
- kao i obično (cit. 9. str.), brzi poput vatrogasaca (cit. 31. str.), kao i mama (cit. 67. str.), klinac kao klinac (cit. 71. str.), kao na dlanu (cit. 47. str.)......
-
EPITETI:
- plavu izblijedjelu košulju (cit. 7. str.), službene kape (cit. 30. str.), neizbrijan nasilnik
(cit. 71. str.), Zlatni vrtni pauk (cit. 47. str.).......
ODLOMAK KOJI TI SE NAJVIŠE SVIDIO I ZAŠTO:
« - Traži se Leon Mtić..... kao u kaubojskim filmovima.
- Možeš se ti time šaliti.
- Koliko vrijedim? Pitam te najozbiljnije.
- Sto tisuća kuna.
- Samo toliko? Sad mi je žaošto nisam zaista otet. Baš me zanima bi li stari Matić skupio toliku lovu za mene.
- Skupio je.
- Još samo reci da je dao.
- Rekla sam ti da je otišao na satdion «GRAFIČARA» da ga preda otmičarima i ucjenjivačima. Tamo je sastanak. Govorim ti to ali ti mene ne slušaš, a što i čuješ, ne shvaćaš ozbiljno. Novac je već sigurno da.» (cit. 66. str.)
Ovaj odlomak odabrala sam zato što sam uvidjela da Leon to sve shvaća kao neslanu šalu npr. ovako: majka i otac se o tebi jako malo brinu i zatim jednostavno nestaneš, odeš od kuće, daš oglas u novine da se traži taj i taj dječak, zatim stigne ucjenjuvačko pismo tako uvjerljivo da uvjerivljivije ne može biti, pripremiš 100 000 kn u gotovini i zatim jednostavno ispadneš jedna velika velika «BUDALA» kada shvatiš da je to bila jedna neslana šala klinaca koji su tvoj oglas o nestanku dječaka pročitali u novinama.
KRATKI SADRŽAJ:
Dječak Leon je vrlo osjećajani hiroiti dječak željan roditeljske pažnje i ljubavi. Jedne nedjelje roditelji ga nisu našli kod kuće, zabrinuli su se i dali odlas u novine o Leonovu nestanku. Nakon davanja toga oglasa u novine stiglo je ucjenjivačko pismo u kojemu se tražila otkupnina za Leona jer je otet. Tata Matić je to prijavio pliciji i policija je preuzela stvar u svoje ruke. Prilikom predaje novca policija je uhvatila dječka koji je trebao odnijeti novac, ali se utvrdilo da je zapravo i on vođa toga ucjenjivanja tj. da se radilo o neslanoj šali grupe djece koja su pročitala oglas u novinama i izmislili otmicu, ali nisu znali gdje je Leon. U međuvremenu Leon je nazvao kući i priznao da je otišao k baki i djedu u Bukovicu. Pri povratku zakasne na autobus i stopira, ali ga usput otmu. I sada se doista radilo o otmici!!!!!!!!!!!!!!
LIKOVI:
Mario
Leon
Mama
Tata
Ivana
Inspektor Đorđević
Jupiter
OSOBINE LIKOVA:
LEON
- hladnokrvan, šaljiv:
« - Traži se Leon Mtić..... kao u kaubojskim filmovima.
- Možeš se ti time šaliti.
- Koliko vrijedim? Pitam te najozbiljnije.
- Sto tisuća kuna.
- Samo toliko? Sad mi je žaošto nisam zaista otet. Baš me zanima bi li stari Matić skupio toliku lovu za mene.
- Skupio je.
- Još samo reci da je dao.
- Rekla sam ti da je otišao na satdion «GRAFIČARA» da ga preda otmičarima i ucjenjivačima. Tamo je sastanak. Govorim ti to ali ti mene ne slušaš, a što i čuješ, ne shvaćaš ozbiljno. Novac je već sigurno da.» (cit. 66. str.)
- zabrinut, pošten:
« - Dao? Poklonio! I to kome? Prevarantima!
- Ne znam kome. Znam da je samo od kuće otišao s novcem. (cit. 67. str.)
INSPEKTOR ĐORĐEVIĆ:
- samouvjeren:
« A policije se boje, naravno (to mu je godilo)...... i kako su se samo ptpisali: «KOMANDOSI!» Ne bih ni pomislio da su MUPPET BEBE....... Već vidim da se radi o amaterima.» (cit. 33. str.)
- inteligentan, pametan:
« Inspektor se iskašlja i prinese voki-toki ustima.
- Ovdje Zlatni vrtni pauk! Ovdje Zlatni vrtni pauk, da li me čujete? Prijem.
- Ovdje Zeleni pauk! Ovdje Zeleni pauk, odlično vas čujemo. Prijem.»
(cit. 47. str.)
MAMA MATIĆ:
- zabrinuta:
« Izgovori to i pohita uza stepenice, u Leonovu sobu. Uznemirenija prije nego što je bila prije nekoliko minuta, nestrpljivo je skakutala pogledom po sinovoj sobi: krevet, stol, polica za kjige, kompjutor, portabal-televizor, radio- nigdje nikakve poruke. Samo svakodnevni nered i sve bolnija slutnja da mu se nešto dogodilo.» (cit. 9. str.)
MARIO:
- ponosan, neustrašiv, miran:
« Zaboravi tu lijepu misao i duboko uzdahne vračajući se u crnu stvarnost. Ispred njega dječak, klinac kao klinac, visok, mršav, nepotšišan, neobično miran. Ne gleda u stranu, ne grize suhe usne, ne lomi prste. Promatra istražitelja kao da jedva čeka da odgovorina njegovo prvo pitanje.» (cit. 71. i 72. str.)
TATA MATIĆ:
- zabrinut, zbunjen:
« Doktor Matić ostane zabunjen, nesretan, sluteći da sve to neće dobro završiti: policajci su mu spasili novac, uhitili su dječaka koji je došao po njega, ali se time nisu ni milimetar približili Leonu. Vjerovao je, štoviše, da su od njega dalje nego do sada.» (cit. 60. str.)
OSNOVNA MISAO/PORUKA:
Pažnja i roditeljska ljubav najvažniji su djelovi dječjega života trenutak nepažnje i možda ih već komandosi sačekaju iza ugla.
