BIBLIOGRAFSKI PODATCI: Mladost, Zagreb 1981.g.
BILJEŠKE O PISCU:
Miroslav Krleža rodio se 1893. u Zagrebu, gdje je završio pučku školu i nižu gimnaziju. Polazio je kadetsku školu u Pečuhu, a zatim poznatu vojnu akademiju Ludoviceum u Budimpešti, koju je bijegom napustio. Između prvog i drugog svjetskog rata pokretao je i uređivao razne časopise ( “Plamen”, “Danas”, “ Književna republika”). Krleža je kao novelist bio vezan za prvi svjetski rat i malograđanski rat. Zbirka pripovijedaka Hrvatski bog mars snažna je slika ratnog bezumlja i tragičnih sudbina ljudi. Osim ratne novelistike značajan je i ciklus Krležinih drama s ratnom tematikom Vučijak, U logoru. Umro je krajem 1981. godine. Ostala najveća djela su mu Na rubu pameti, Povratak Filipa Latinovicza , Zastave, Leda, U agoniji, Gospoda Glembajevi, Deset krvavih godina i drugo.
BILJEŠKE TIJEKOM ČITANJA:
- sviđa mi se što je pisac namjenio ovu knjigu u počast palim domobranima Madžarsko-hrvatske nagodbe1868. godine.
« Ova historija jednoga detalja bitke kod Bistrice Lesne napisana je u počast pokojnog gospodina desetnika Peseka Mate i šestorice mrtvih domobrana drugog bataljona druge satnije, i to: Trdaka Vida, Blažeka Franje, Loborca Štefa, Lovreka Štefa, Pecaka Imbre i Križa Matije, koji su pali kod junačke navale na kotu broj tristatrinaest, prolivši tako svoju kraljevsku ugarsku domobransku krv u slavu hiljadu-godišnjeg kraljevstva Sazent Istvana, u smislu Madžarsko-hrvatske nagodbe od godine 1868. Počivali u miru!» (cit.7.str.)
- mislim da su se ljudi jako mučili kako bi imali što pojesti u hladne dane i onda im dođu nasilni habsburgovci i unište sve svi tim nemoćnim i vrijednim ljudima.
« Sva ta bijedna zagorska, prigorska i kalnička sela i naselja, rasuta po šumama i jarugama, doživjela su u svojoj prošlosti mnogo i mnogo katastrofa, i taj posljednji habzburški rat, što je ujahao u selo jednog predvečerja, kada se žito mlatilo i mašinali i sva seoska gumba odzvanjala od muklog nagibanja, taj nesretni rat nije bio za ove ljude ni prva ni posljednja nesreća.» (cit.9.str.)
- mislim da su «sedmorica junaka» znali više stvari od čitava sela jer su uvijek imali svoje ja i nisu htjeli popustiti jer kada bi pametniji uvijek popuštali svijetom bi samo budale vladale.
« I gospodin pričuvni desetnik Pesek Matko i domobrani Trdak vid, Blažek Franjo, Loborec Štef, Pecak Imbro, Križ Matija počeli su tu stvar ratovanja ovako idilično, s drmešom u nedjelju poslije podne, ali stvar je kasnije bome narasla i zapalila se kao rana, i bogme su ti naši junaci mnogo stotina i stotina kilometara proputovali vozom i pješke i mnogo se najaukali po špitalima i zatvorima i mnogo istina spoznali, do onog nedjeljnog jutra, kada im je bilo suđeno da padnu jedan za drugim kod Bistrice Lesne, u navali na kotu tristatrinaest.» (cit.11. i 12.str.)
- mislim da doktor želi pomoći Trdaku Vidu, ali ne da bi primio njegovu djecu i tako postao «baby siter» već da bi mu pomogao napisati žalbu za povećanje potpore.
« P pisat ćemo mi već svima! Svima, kume! I na kotar i na županiju! Urgirat ćemo, da vam se povisi potpora! Sada će i onako biti previše potpore. Eto! Sada ćemo lijepo zapisnik sastaviti s vama, kume pak će sve biti dobro!»
(cit.14.str.)
- žao mi je što su Štefa Loborca svi ismijavali i rugali mu se, a on je želio samo malo poštenja i suosjećanja, ali je to došao tražiti na krivom mjestu, u krivo vrijeme.
« Ali su ga iz bataljona izjurili nogom, rekli su da je lepoglavčan, pseto, vol, svinja i tat! Neka samo pazi da ga ne objese još do jutra.» (cit.15.str.)
- ne mogu vjerovati da se vojnici i prije bitke ubijaju zbog toga što netko nije dobio kavu, pa što će onda biti u borbi, olakšat će već ionako labavo stanje tako što će se međusobno poubijati.
« Loborec Štef je čuo nešto, da navodno jednom Madžaru nije dospjela porcija njegove crne kave, i da su Madžari unijeli u kolodvorsku čekaonicu blatan zahodski lonac, a na to je zapovjednik stanice ustrijelio jednog momka; ukratko: pobili se vojnici.» (cit.17.str.)
- mislim da je Rucner pomalo bio neshvaćeni filozof jer je želio ljudima dokazati neke stvari koje su jednostavno za njh neprihvatljive i nerazumne i mislim da bi ga zbog toga svi jednoglasno prozvali luđakom bez ikakve sumnje, u to sam sigurna.
« Taj naš Rucner pročitao ju u životu nekoliko knjiga o tome da boga nema i da će demokracija bezuslovno i sigurno spasiti svijet, i sve se to u njegovom mozgu zaplelo; on je mnogo sebi razbijao glavu, kako zapravo stoji s tim Bogom i s tom demokracijom?» (cit.19.str.)
- mislim da je nepravedno što se svi rugaju Vida Trdaku jer on je samo čovjek koji je zabrinut za svoju obitelj, koji želi da njegova djeca prežive ako on već mora umrijeti.
« Rugali su se iza Vida Trdaka ljudi bataljonskom zidaru Viktoru, koji je dobio od gospodina majora dopust jedino pod tim uslovom, da pođe kući ustrijeli ženu kao kuju, jer ga je ona na najpodliji način prevarila sa starim mlinarom( dok je on bio na fronti krvario, ostavila je žena kuću i preselila se na mlin), pa se eto Viktor vraća natrag bez rezultata.» (cit.21.str.)
- mislim da je Rikard Weisersheimb previše samouvjeren i olako shvaća jačinu neprijateljevu, a ajoš nije ni vidio kolika je jačina neprijateljove vojske.
« Idiot! Da je onu svoju kazanjsku brigadu, što mu se jučer tu raskrvarila, bacio u liniju dvadeset i četiri sata prije, sve bi se bilo dogodilo obrnuto! Ali ovako!pokazat ćemo mi tome paceru tko smo i što smo.» (cit.22.str.)
- čIni mi se da je vidu zbog nečega jako loše ako ne lažu riječi ove rečenice u kojima piše da krvari na usta.
« Lovrek je čuo topove i bio se napeo sav od znatiželje hoće li opet da opali kada ga je Trdak Vid uhvatio grčevito, kao da se utapa. Loovrek je samo osjetio to, kao je Trdak Vid mekan i nekamo puže k zemlji i krv mu lopti na usta i teče mu po rukama.» (cit.24.str.)
- mislim da se iz slučajnosti ne može pogađati stalno isti čovjek, netko je naciljao Loborca i neće odustati dok ga ne ubije jer stalno metci i bombe lete oko njega.
«To netko baš po meni strijelja, mater mu krvavu» domislio se Loborec i posegnuo za svojom puškom. Njegove puške nije bilo nigdje, ona je ostala u jarku, i on je tu, zaklonjen nečijom lešinom, ležao bez puške, još uvijek u mislima, da bi bilo mnogo plemenitije da je ostao u bistričkoj gnojnici nego da se tu na oranici da zaklati na samu božju nedjelju.» ( cit.28.str.)
- drago mi je što bar još netko nije zaboravio svoje anjmilije poginule, pa i u pismu.
« Sjediti tu u praznoj školskoj sobi i čitati čitave noći kako Eva Katančencova šalje pokojnom domobranu Blaženku tri goluba. Prvi ti je za ljubav, drugi ti nosi pošticu, a tretji nosi ružicu ja sam znala sve kaj je bilo v goricaj s Janicom Goričančevom i zakaj ti meni ne pišeš zbogom.»
(cit.31.str.)
- mislim da je mrtvozornik savršeno predvidio svoju sudbinu koja će ostati takvom sve dok u ovome svijetu bude nepravde i rata koji odnosi milijune nevinih života i uništava milijune sretnih obitelji ostavljajući za sobom samo nepodnošljivu bol.
« Eto vani stupaju zagorski rudari, što su čitav svoj život gutali ćađu i smrad i otrovne plinove, ustali su iz jednog groba, zapalili svoje uljenice i idu tiho u dvoredu u drugu jamu i u nepovrat. I vinogradi podravski i težaci stubički, unuci Matije Gupca, svi oni stupaju vani u tami i svi će se oni vratiti natrag ovamo na njegov mrtvozornički stol. I on će čitati njihova ljubavna pisma, molbenice, gledati one strašne barbarske fotografije, listati dokumentima, i nikada tome neće biti kraja.» (cit.33.str.)
BILJEŠKE NAKON ČITANJA:
DOJAM:
Knjga mi se sviđa zbog toga što se radi o bitci u kojoj je mnogo ljudi poginulo, ali ne bezrazložno, umrli su hrabro, borili su se do posljednje kapi krvi, nisu pobjegli kao kukavice i u nekim djelovima ako se zamislite možete suosjećati s njima.
TEMA:
Hrabrost kod Bistrice Lesne
VRSTA DJELA:
- novela
KRATKI SADRŽAJ:
Pisac djelo započinje posvetom. Posvećuje ga šestorici palih domobrana i njihovom desetniku. Nastavlja opisom teškog života u to doba te opisom sudbina šestorice domobrana. Vid Trdak, jedan od domobrana, ostao je bez žene te sam sa svoje dvoje djece. Pred odlazak u rat traži pomoć od vlade u vezi s djecom koju nema kome ostaviti, no, kao i mnogi seljaci tog doba nalazi nerazumijevanje i odlazi potišten. Loborec Štef bijaše ponižen od kraljevske vlasti koja ga nije željela ni saslušati. Takav odnos u seljaku budi gnijev, mržnju, ali i veliku nemoć opiranju vladi. Još jedan od poginulih domobrana doživljava nepravdu. Nakon teška ranjavanja ponovo ga šalju na bojište oduzimajući mu šest tjedana odmora. U trenucima borbe domobrani neprestano misle o ucinjenoj nepravdi. Matija Križ je tragokomičan lik o kojemu se sve saznaje iz dva pisma koja su njegova jedina ostavština, a u njima se ocrtava sav jad i siromaštvo zagorskih seljanki. Knjiga završava opisom bitke kod Bistrice Lesne. To je najtragičniji dio u kojem se mješaju blato, suze i krv. Svi domobrani pogibaju u teškim mukama doživljavajući grozote koje ni jedan čovijek nebi trebao doživjeti.
VRIJEME RADNJE:
19.stoljeće
MJESTO RADNJE:
- Selo u Zagorju (cit. 7 – 20. str.)
- Bistrica Lesna (cit. 21 – 31. str.)
KOMPOZICIJA:
UVOD: težak život seljana Zagorja
ZAPLET: priprema za bitku kod Bistrice Lesne
VRHUNAC: teška bitka kod Bistrice Lesne
RASPLET: poraz i pogibija sedam domobrana kod Bistrice Lesne
STILSKA IZRAŽAJNA SREDSTVA:
EPITETI:
- svjetlo dana (cit.7.str.)
- prosta svinja (cit.12.str.)
- telefonske zapovjedi (cit.18.str.)
USPOREDBE:
- kao žalosno velo (cit.7.str.)
- kao zastave (cit.11.str.)
- kao životinja (cit.18.str.)
SIMBOLI:
- 7 - savršenstvo, jedinstvo...
- golub – mir, dobrota, ljubav, nada...
ODLOMAK KOJI TI SE NAJVIŠE SVIDIO I ZAŠTO:
« Eto vani stupaju zagorski rudari, što su čitav svoj život gutali ćađu i smrad i otrovne plinove, ustali su iz jednog groba, zapalili svoje uljenice i idu tiho u dvoredu u drugu jamu i u nepovrat. I vinogradi podravski i težaci stubički, unuci Matije Gupca, svi oni stupaju vani u tami i svi će se oni vratiti natrag ovamo na njegov mrtvozornički stol. I on će čitati njihova ljubavna pisma, molbenice, gledati one strašne barbarske fotografije, listati dokumentima, i nikada tome neće biti kraja.» (cit.33.str.)
Ovaj odlomak mi se svidio zato što je mrtvozornik savršeno predvidio svoju sudbinu koja će ostati takvom sve dok u ovome svijetu bude nepravde i rata koji odnosi milijune nevinih života i uništava milijune sretnih obitelji ostavljajući za sobom samo nepodnošljivu bol.
LIKOVI:
Pesek Mato, Trdak Vid, Blažeko Franjo, Loborc Štef, Lovrek Štef, Pecak Imbra i Križ Matija......
OSOBINE LIKOVA:
LOVREK ŠTEF:
- vrijedan
« Orali su i kopali, sijali pšenicu i ječam, raž i heljdu, repu i kukuruz...» (cit.8.str.)
- napet, znatiželjan
«Lovrek je čuo topove i bio se napeo sav od znatiželje hoće li opet da opali kada ga je Trdak Vid uhvatio grčevito, kao da se utapa.» (cit.24.str.)
LOBOREC ŠTEF:
- vrijedan
« Orali su i kopali, sijali pšenicu i ječam, raž i heljdu, repu i kukuruz...» (cit.8.str.)
- uporan, odlučan
« Ujakoj vrućini što mu je lizala iz utrobe od neobično silnog tlaka eksplozije, u apsolutnoj trenutačnoj tmini, zatisnuo je Loborec oči rukom i zgrčio se u namjeri da se još dublje zarije u zemlju, kada je sve planulo...» (cit. 27.str.)
TRDAK VID:
- vrijedan
« Orali su i kopali, sijali pšenicu i ječam, raž i heljdu, repu i kukuruz...» (cit.8.str.)
OSNOVNA MISAO/ PORUKA:
Bolje se vratiti i napraviti mrežu, nego se spustiti do rijeke i tek priželjkivati ribu!
