ponedjeljak, 06.10.2008.

Osijek...


To je grad u kojem želim studirati, grad u kojem sam doživjela fantastične stvari, stekla dobre prijatelje i svašta se još dogodilo naughty ali.. sretan nećemo o tome.. Bilo je to..davno..
U biti, jučer smo imali koncert u Osijeku i bilo je... fenomenalno!! Ljudi, to se zove društvo! Kako mi je drago zbog tako dobrih ljudi! A i super mi je bilo.. Komedije dok smo došli tam.. Cure iz Osijeka su se zagrijale za naše dečke smijeh a naši dečki su jedva čekali da odemo da ih više ne vide.. smijeh al kako je ona ženska namatala.. a i mogla se obuć kak spada.. jao.. dead hehe.. U Osijeku sam se našla sa sekom.. tuzan Bila sam sretna jer sam ju vidla, al je problem bio dok je trebalo otić.. no Nitko ne može ni zamislit kak mi je svaki put kad se rastajem s njom.. Suze, jednostavno, same idu i nist ih ne može zaustaviti.. Ivana je..jedna jako posebna osoba u mom životu, njezine riječi dolaze do mog srca, do prave mene.. Inače, ne volim baš pokazivat tu svoju, slabu stranu.. Ne volim pokazivat takve emocije, nji nji nji, nji.. sve nešto pekmezasto, al u takvoj situaciji nema pomoći.. Al kad me Tea zagrlila, bila sam gotova, i oću prestat plakat al ne mogu, onda me Johnny zagrlio i nasmijao i onda je bilo malo bolje.. Zato nekad budem bahata i nekak ozbiljna jer necu pokazati tak nešt... Ali, stvarno nitko nema takvu seku kakvu imam ja! Uglavnom, poslije sam se ja...oo, razveselila jer drukčije nisam mogla zaboravit to.. I onda su neki ljudi (Ines, Martina, Ana) upoznali moju perverznu stranu.. dead Ines, nadam se da više nisi u šoku... wink Inače, Kika se dopisivala s nekim likom, bla, bla. I pita ju lik kao kaj radi, a ja naravno kažem Kiki nek napiše da se dira. Naravno, uslijedilo je pitanje kud.. I tu je proradila moja mašta (nije bitno kaj je pisalo, al dok su cure vidle bile su šokirane, mislile su da sam ja inače malo suzdržana i dobra, pristojna cura - ali nisam...) Lik je naravno popušio (stvar!) al je Kika odustala i rekla mu da se šalila.. jbg.. nije cijenila moj trud.. dead No i tak.. takva sam, kakva sam..
Bilo je još svašta al se sad ne mogu sjetit baš svega.. (spavanje na prolazu busa- Tea i Barbara), moj pokušaj spavanja kraj Johnnyija - da zaspala sam na pola sata, to mu je maximum sjedenja na miru smijeh
I sad me Tea podsjetila - kako je počeo rat u Butini - kako je počela izgradnja kanalizacije u Butini - ulici bez povratka.. Butinu nismo smjeli izostaviti, nikako..
Aha, i fontanu rigoletta!! Haha, već mi se čeljust ukočila od smijanja.. lol na entu.. A dobro.. bilo je još svašta smiješnog al kao što rekoh - ne mogu se sjetit.. tak da...

pozzz dead mah

| 21:00 | Komentari (3) | Isprintaj | # |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.