04.09.2005., nedjelja

i još noćas imamo snage, ulice su s nama... Jučer sam izvukla majicu iz prljavog veša i navukla ju na sebe, ruksak na leđa i van. Popila sam litru graševine i bila sretna ko isus! Sve je opet bilo ružičasto. Svi su bili divni i krasni gledani iz dubine mog vinskog želuca. Bilo je toliko ljudi..masa…svi liječe depresiju pred školu… Našla sam svoju mušku srodnu dušu. Onaj savršen osjećaj kad otkriješ čovjeka s istom životnom playlistom u srcu! isti bendovi, do jednog..i ljubav prema donnieu darku. A ja nisam bila sposobna za ništa. Primio mi je rukama lice i rekao da ga gledam u oči. A ja nisam mogla. Jedva sam ga zagrlila. Moja srodna duša a ja ga u oči ne mogu pogledati jer me oči ne slušaju! Danas sam skužila da se ja uvijek spetljam s bubnjarima. To kao da mi je u krvi. Medo je bio. Nisam ga ni pozdravila. Nisam mogla ni ruku dići kad mi je mahao. Samo sam točila iz boce u sebe. Vidjela sam ga na ljuljačkama. S njom. Sjedili su i pričali. A ona se ljuljala. Visoko, a kosa joj je letila. Onda je stala pred njega, a on ju je ovio rukama oko struka. Spustila je glavu, a kosa joj je pala njemu na lice. Ne znam zašto se mučim, ali taj prizor je moj stalni desktop.Lijepa je. Meni. Nisam to željela vidjeti ali gledala sam. Plakala sam ko isus. Da sam to vidjela trijezna vjerovatno bi ostatak večeri buljila u blato na svojim cipelama. Ali čovjek ima snage plakati samo kad je pijan. I otpjevati glasno bibu. Kasnije mi je u prolazu rukom raščupao kosu, a ja se nisam ni okrenula. Sjedila sam na šljunku i slušala chainse s ritzom. U pičku materinu nisam ja slusala laynea, ja sam plakala ko ništa! Ne znam šta u tom deču ima, ne znam…bilo je lijepo. Biti pijan i zaljubljen. Krv mi teče među nogama. Da bar odnese i njega sa svom prljavštinom iz mene. ne, ja to ne želim.

- 12:44 - Komentari (9) - Isprintaj - #