01.09.2005., četvrtak

azra-3N prošli post nije bio namjenjen vama. već onima koji ga ionako neće nikada pročitati, a ni shvatiti. vrlo jednostavno. spominju se. oni su ipak odnjeli prvu nagradu..ne zaboravite. ispričavam se što ste morali vidjeti kako jedno dijete psuje. to je inače rezervirano samo za svijet vani.(ovo je jedna kuća u lici) oni u principu ionako rijetko citaju a i to sto citaju krive stvari citaju pa zasto im onda ne iskljucuju elektriku zelite li dobro svojoj djeci zasluzni zelite li mozda najbolje ne ja treniram da gadjam ne ja treniram da mrzim ne ja treniram da slusam ponekad sam usamljen a i plasim se drzim te na stolu gospode sanjao sam fini party mnogo ljudi nigdje zandara sanjao sam sretna lica dugo nisam takva gledao znam za smijeh zbog cega da se smijem znam za ples nikom se ne plese znam za noc vidim tu je oko mene kao nesreca na putu kao zivot ili smrt ja se zovem pola horvat ljubila sam mrtvog covjeka stigao je po zadatku cijelo vrijeme sam ga cekala proljece ili mozda jesen ne znam sjecam se gorjele su svijece a ruke njegove tako muske i prozracne kao putokaz za nesto za logor ili smrt prisjecam se mnogih stvari ali pamtim jedan dozivljaj by the way nisam bio krupna zvjerka morao sam ici do kraja bila je tako lijepa te veceri kao kad tamna voda izvire kao kad neobicno zabljesne kao izvjestaj centrali kao udar sudbina

- 14:18 - Komentari (8) - Isprintaj - #