< prosinac, 2004 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off



PREDGRAĐA (Fakofbolan)

Bezidejno lutanje
monolitnim predgrađima
i zatiranje frustracija
bježanjem od stvarnosti

sudbina je mladeži
kojoj je obecana buducnost
a istina je okrutna
i tu je prici kraj

nema više ni ciljeva
kojima bi se stremilo
a svijet vrvi od
patoloških slucajeva

ali budimo optimisticni
budimo pozitivni
jer neke se stvari baš
nikad nece promijeniti

stoga natrag doma
u sigurno susjedstvo
gdje mladež tone
u civilizacijski glib

mi smo još jedna
izgubljena generacija
na putu bez povratka
na putu za nikuda
mi smo još jedna
izgubljena generacija
u celiji bez prozora
u tunelu bez izlaza




LUTAK ISKRIVLJENOG LICA (Majke)
izvan razuma lezi moja sjena
ti si kao i ja posve izgubljena
ucini me stvarnim
nestao sam u bezumlju
u spokojstvu nekom
nekom snu
ucini me stvarnim
nemam nista da' cu ti sve
samo da budem kraj tebe
dodirni me ucini me stvarnim
poslije svega osta slika smrtonosna navika
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me ucini me stvarnim
dodirni me ucini me stvarnim
izvan razuma lezi moja sjena
ti si kao i ja posve izgubljena
ucini me stvarnim
nestao sam u bezumlju
u spokojstvu nekom
nekom snu
ucini me stvarnim
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me ucini me stvarnim
dodirni me
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me

16.12.2004., četvrtak

mrzim ga!



nemam pojma sto je na ovoj slici, skinula sam jednom te adrese i glupaca nisam zapisala sta je na kojoj, al znam da mi je sigurno lijepa jer sam ju skinula. al fora je to, nikad ne znas sto te ceka na vlastitom blogu:)
sjedim na wc-u danas. osjećam miris wc-a, miris školskog wc-a. gledam u bijela ispisana vrata i ružne pločice na podu. želudac mi se diže. muka mi je, a prokleto sam gladna. možda samo od očajnog mirisa wc-a ili još odvratnijeg osjećaja...sve je ovo jedan usrani zatvor. trbuh me očajno boli, vrišti u meni i trga me, hoće van. ne mogu ni žmiriti, ko idiot buljim u vrata i samo mi je jedno u glavi..ova skola je zatvor, ovaj wc je zatvor, cak nam i vrata zakljucavaju, pa pod odmorom ne mozes van zapalit. pišam, pišam, pišam...hoću li ikada prestati....pišem njemački, sedmi je sat, možda je već zvonilo? i dalje pišam....napokon gotovo, bježim u razred, daleko od bijelih vrata, ali sada se nalazim samo u novoj zatvorskoj buksi...gledam kroz prozor i ono drvo vani. u kurac, ja bi htjela biti drvo...profa dijeli test...lagana panika...zvoni. izašla sam prije. znala sam. najrade bi trcala iz skole. tramvaj, bus, doma. ssjedim i pisem, trbuh me ubija. prije par godina trbuh me stalno bolio, sad se to ponavlja?mrzim ga!
danas uopce nije bio los dan, uobicajen, mucan, sumoran, jeben, kao i inace...smijala sam se i psovala, kao inace...al nestaje i ovaj cetvrtak, odoh slusat korn.živjeli!