|
Dnevnik.hr Gol.hr Zadovoljna.hr Novaplus.hr NovaTV.hr DomaTV.hr Mojamini.tv
Komentari On/Off
PREDGRAĐA (Fakofbolan)
Bezidejno lutanje
monolitnim predgrađima
i zatiranje frustracija
bježanjem od stvarnosti
sudbina je mladeži
kojoj je obecana buducnost
a istina je okrutna
i tu je prici kraj
nema više ni ciljeva
kojima bi se stremilo
a svijet vrvi od
patoloških slucajeva
ali budimo optimisticni
budimo pozitivni
jer neke se stvari baš
nikad nece promijeniti
stoga natrag doma
u sigurno susjedstvo
gdje mladež tone
u civilizacijski glib
mi smo još jedna
izgubljena generacija
na putu bez povratka
na putu za nikuda
mi smo još jedna
izgubljena generacija
u celiji bez prozora
u tunelu bez izlaza
LUTAK ISKRIVLJENOG LICA (Majke)
izvan razuma lezi moja sjena
ti si kao i ja posve izgubljena
ucini me stvarnim
nestao sam u bezumlju
u spokojstvu nekom
nekom snu
ucini me stvarnim
nemam nista da' cu ti sve
samo da budem kraj tebe
dodirni me ucini me stvarnim
poslije svega osta slika smrtonosna navika
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me ucini me stvarnim
dodirni me ucini me stvarnim
izvan razuma lezi moja sjena
ti si kao i ja posve izgubljena
ucini me stvarnim
nestao sam u bezumlju
u spokojstvu nekom
nekom snu
ucini me stvarnim
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me ucini me stvarnim
dodirni me
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me
|
|
08.12.2004., srijeda
misao
sama sam. tiho je. baš sablasno. ali ugodno. čudne mi stvari prolaze glavom već neko vrijeme. možda me samo hladnoća podsjeća na prošlu godinu. prošlu zimu. i jedan osjećaj kojeg više nema. do kraja života ću svaki puta, baš uvijek, prolazeći pored njega postati u sekundi nešto drugo, nešto što nisam ja, možda sam bila, i za sekundu će sve biti uobičajeno. bila je to najljepša zima u mom životu. krv mi se ledila, trbuh me bolio od njega, tada sam osjećala nešto za što više ne znam ni šta je, al streslo me cijelu. ništa se nije dogodilo. ništa nije ni bilo. nije ni trebalo. ja njega nisam ni trebala imati blizu, bilo ga je svugdje. svaka kapuljača bila je njegova, svaki dim njegov. nisam bila zaljubljena, nisam ga ni voljela, nisam bila zaluđena, bila sam samo drukčija. a na trenutke sam ipak mislila da ga volim. možda i jesam. ne znam kada se to dogodilo, ali ja sam se trgnula, nestala je magla i sve se polako vraćalo normali, vratila sam se ljudima. muka mi je bilo od same pomisli da on blijedi...ali tu nisam mogla ništa. danas mu se mogu nasmijati, skrenuti pogled ili ga uopće ne primjetiti. sve je isparilo osim sjećanja. ali i ona su u glavi, više ih ne osjećam. hladna su. ali neki dan sam ga sasvim slucajno gledala u oči i nešto me prošlo. bio je sasvim miran. smijao se nekako lijepo, ne kao inače, ostalo mi je u glavi. da li je on drukčiji ili sam ja to tako vidjela. ali predobro znam taj pogled da bi mi se samo učinilo. došla je opet zima. on se povukao u sebe. promatrala sam ga. sve češće je napusen, a kapuljaču gotova da ne skida. već ga dugo nisam čula da se smije. a najiskrenije ne fali mi, primjetila sam ga prvi puta baš takvog, sjebanog. opet je lijep.onako...lijep.lijep je,lijep...i nitko nikada neće biti lijep kao on, nitko kao on. samo sam se sjetila nečega čega više nema, a sad idem do jedne sobe, do jednog svijeta, u kojem je jedna sasvim druga osoba, koja postoji sada i o kojoj ne želim ni razmišljati kao o nečemu što će jednom biti nešto čega isto više nema...I'll keep you in my room
I'm sure you'll be happy
And if you save your soul
You will think you're happy now..sappy-nirvana
|
|