10.11.2004., srijeda

most pozeljela sam pisati na papir. evo prosla je ponoc.srijeda. dan koji sam uvijek voljela, bog zna zasto...bezveze. u ustima mi je okus banane, u prstima toplina nakon hladnog vecernjeg zraka, u glavi...časti me noći, stara prijateljice, u čašu natoči, žudnju da me slomije. zar nisam dovoljno gubio tko ce izmjeriti bol, do očaja ljubio...(crvena jabuka), u očima neka nedefinirana magla, a u meni srce koje kuca. čujem ga. ili je to možda sjećanje na kucanje njegovog...opet mi se budi tuga(crv.jab.)...njegove sjajne oči, i tužne. stajali smo na mostu, ispod mosta potok, koji se savrseno jasno nameće tišini i mislima. šutio je. i uvlačio dok se stvarčica među njegovim prstima žarila i gasila. umislila sam da osjecam misris u svojoj kosi( a ne u mislima). pokusavam se sjetiti, ali nikada ga nisam vidjela takvoga. nije se smijao. on se nije smijao! ja sam uvlacila i pjevala potiho...volim te djevojčice dok se nebo zatvara..., a onda sam se samo nasmijala. nista. muk. pozdravili smo se, kad je stvarcica dogorila. vracajuci se doma hodala sam sredinom ceste. znala sam to raditi u osnovnoj. vracati se kuci navecer i hodati sama sredinom ceste. sjetila sam se kalei tada. njenog teksta. ona i on, sute. sjecam se, prvi puta kad sam ga vidjela preko ceste na kolodvoru, smijao se...smijeh....hajde probaj šetati daljinama, samo probaj...crv.jab.

- 19:52 - Komentari (4) - Isprintaj - #