< studeni, 2004 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off



PREDGRAĐA (Fakofbolan)

Bezidejno lutanje
monolitnim predgrađima
i zatiranje frustracija
bježanjem od stvarnosti

sudbina je mladeži
kojoj je obecana buducnost
a istina je okrutna
i tu je prici kraj

nema više ni ciljeva
kojima bi se stremilo
a svijet vrvi od
patoloških slucajeva

ali budimo optimisticni
budimo pozitivni
jer neke se stvari baš
nikad nece promijeniti

stoga natrag doma
u sigurno susjedstvo
gdje mladež tone
u civilizacijski glib

mi smo još jedna
izgubljena generacija
na putu bez povratka
na putu za nikuda
mi smo još jedna
izgubljena generacija
u celiji bez prozora
u tunelu bez izlaza




LUTAK ISKRIVLJENOG LICA (Majke)
izvan razuma lezi moja sjena
ti si kao i ja posve izgubljena
ucini me stvarnim
nestao sam u bezumlju
u spokojstvu nekom
nekom snu
ucini me stvarnim
nemam nista da' cu ti sve
samo da budem kraj tebe
dodirni me ucini me stvarnim
poslije svega osta slika smrtonosna navika
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me ucini me stvarnim
dodirni me ucini me stvarnim
izvan razuma lezi moja sjena
ti si kao i ja posve izgubljena
ucini me stvarnim
nestao sam u bezumlju
u spokojstvu nekom
nekom snu
ucini me stvarnim
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me ucini me stvarnim
dodirni me
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me

05.11.2004., petak

u pičku materinu!

ljudi vole sve svoje, pa i svoje slabosti. i svoju ranjivost, i svoju zlu sreću, i svoje prokletstvo: i u tome leži jedan dio nas. I to naš najprisniji, najkrvaviji dio. Kako bismo ga, dakle,mogli ne voljeti?
(proljeća Ivana Galeba)

bit cu bolesna, osjećam negativne vibre, a i brat mi je. imam raps. ima i ime.Nidl, po conanovoj ptici.volim ljudima i stvarima davati imena, svoja, neka cudna i smijesna, kako mi vec dode. inace vec sam se vise puta uvjerila(a to mi je jedna cura isto rekla)da covjek do vaznih zakljucaka i raznih ideja dolazi sjedeci na wc-u. tako sam ja odlucila napisati danas sama sebi jedan post. zasto je sve sto radim u mom zivotu povrsno? zasto? zasto ne prestanem ostavljati stvari za sutra i ne pocnem DANAS! mrzim tu sugavu ispraznost u svemu, a to mi je jebeni nacin zivota! npr. zar ne mogu reci sama sebi: slusaj...danas ces otrcati 5 kilometra, naucit ces matematiku, ali ne ono tek toliko da znam, ne, nauci najbolje, ne priznaj nista manje od najboljeg! uzmi tu gitaru i zadivi samu sebe, odsviraj stvar pa makar bila najsugavija pjesma na svijetu, bez greske! uzmi bilo koju knjigu i procitaj ju, cijelu, nemoj odustati na sredini! reci: necu gristi nokte, i kvragu, nemoj ih gristi, to ti nista ne donosi, samo lose navike! ovo su primjeri iz glave, nije vazno cega ces se primiti, ali uzmi evo, samo jednu stvar u svoje ruke, i zajebi do ibera, budi najbolji, ubi se i razvali, ali napravi nesto, i to tako da znas da si dao maksimum! barem bi to trebalo biti lako, jer nismo prisiljeni birati, na kraju svega barem na ovom svijetu postoji toliko stvari koje su zanimljive. problem na koncu moze biti samo to sto ih je i previse, pa ne znas sta bi prije! ja znam sto volim, sto me zanima, vise od drugih stvari, a zasto je onda tesko i u tim stvarima se truditi, mozda se bojim da necu uspjeti ili sto, lijena sam, mozda nisam ambiciozno stvorenje? ali ja vjerujem da je svaki covjek ambiciozan, netko vidljivo, a netko u dubini. i na kraju, ako se potrudimo, uspjeh je neminovan, i pozitivan, i zasto onda odbijati da osjetimo zadovoljstvo i ponos na same sebe? u kurac, zasto je to tako tesko...

tajna jakih je u tome da , kad to ustreba, umiju biti slabi, tajna slobodnih u tome da u datom casu umiju objesiti o klin svoju slobodu...