lega svega

06.07.2012., petak

Iz naftalina

Alkohol - dio drugi nadam se da znam kamo idem..... ma ja sam se uvijek pouzdao u svoj osjećaj za orijentaciju, iako je ista sad bila dobrano uzdrmana učinkom tetinog šerija.polako sam se gegao čez nepregledna polja kuruze i tu i tamo koje parcele žita, koje je upravo vapilo za kombajnom, držeći na nišanu svjetla sela jape moga jerbo to mi je jedina pouzdana navigejšn bila. onako, krajičkom zdrave svijesti sam gurao informaciju iz velikog u mali mozak: "prati svjetla...prati svjetla..prati...., i bilo bi sve super-super da se nisam počeo poplitati od svoje dve leve-leve noge-noge. u početku sam malo samo posrtao da bi na kraju počeo padati na bok kaj da me je hokejaš oprao sa bodičekom. kad sam peti put opal počela me malo histerija prati. pas mater, kak na ravnom morem tak grdo opasti. kad sam po šesti (hmmm, valjd je bio šesti pad) put opal, tak sam tresnul buljom o zemlju da sam se od muke okrenul na leđa i čupal drača iz labrda. pljuv, kof, kof, kof. obrisal sam usne pune zemlje i ostao zatečen nebom koje se prosulo zvijezdama kao i ja po zemlji. ah! uzdahnuo sam, što od muke, što od pogleda. e, a da ne bi ostao dugo zadivljen prekrasnim prizorom pobrinul se naravno još u krv ne odtečeni šeri koji mi je tak počel motati sliku da se sve uzjebalo.... i zvijezde.... i mjesec i nekakv leteći objekt. OBJEKT! T! T! ma koji kurac sad, pomislih dok sam se nalazio u psećem položaju, mlateći glavom levo-desno. u jebemti!!! počelo mi je zujat u ušima i svom snagom sam upro ne bi li podigao glavu prema tom svjetlu koje je blještalo. MATER MU! zaista sam vidio neki svjetleći objekt kako stoji i promatra me. gledali samo se netremice nekoliko trenutaka. smjatri on mene a ja širom otprtih usta njega. e onda mi je sinulo da me valjda fiksira kaj bi me zrakom povlekel v brod i onda me buju mučili i rivali igle vu šupak, ili vu pupak, kaj ja znam. PAAAAAAAAAANIKAAAAAAAA!!!!! u djeliću sekunde sam iz psećeg položaja bio u šprintu gazele put sela jape moga. svjetla konjinooooo prati svjeeeetlaaaaa.....bežal sam kaj životinja i nisam se osvrtal (poput profesionalnih sprintera, ne). samo mi je jedna misao bila u glavi : nebute mi rivali igle, nebute mi rivali igle... i sve bi bilo ok da mi ove moje, jelte, dve leve-leve nisu otkazale poslušnost te sam u letećem finišu završio u obližnjoj, pogađate, kuruzi. nabrzinu sam se pribral i pogledal jel me još vija onaj nesretni NLO. unezvjereno sam gledavao oko sebe ne bi li utvrdio trenutnu sičuejšn...ali nisam ništa vidio doli mjeseca koji je mirno buljio u mene. tja, rekoh dok sam drhtavom rukom brisao blatnjavo i znojem orošeno čelo. "pa to je samo mjesec , mulec je'n pijani. samo mjesec. nema uskookih svemiraca. nema igli". još sam nekoliko minuta klečao pokušavajući se pribrati i odrediti smjer kretanja, kad li me opet primi strah. pažnju mi je privuklo svo to silno šuškanje i lagano cviljenje koje je poostalo sve glasnije i glasnije. pogledao sam oko sebe još uvijek klečeći i ugledao mnoooštvo zelenih zečeva od čije brojnosti sam tek uši nazirao kako se isprepliću dok se guraju prema meni, valjda da ulove bolju poziciju dok me počnu hrdati kaj repu. razrogačio sam oči i već sam osjećao njihove okrutne zubiće na mojoj koži. ajme meni MAAAAAJKOOOOOOOOOOO!! tak sam trgnul iz klećečg u trčeči položaj da sam upravo osjetio kako mi pucaju trbušnjaci i prepone. trčal sam kaj nori, trčal sam kao da me milion zečeva, jelte, goni. zamislite koja me je misao ovog puta gonila da trčim na 5000 o/min. uletio sam u selo sa sjeverne strane i onda je nastao prekid filma. da zaista. nema više, crna rupa, mrak, alkoholni black-out. probudio sam se zutra u krevetu. kad sam se ustao i počeo z onim krmeljavim i minusom iznurenim očima percipirati okolinu, vido sam lavor pored kreveta, e a onda me čopila glavobolja dok sam bezuspješno pokušao zavrtiti harda ne bi li pronašao koji trag ili razlog moje glavobolje. kroz maglu mi je dolazila moja koka, blesava tetka, šeri, prečica, polje, nlo, zečevi, selo..... jok nema dalje. erase disc. u taj tren duboke kontemplacije ulazi buraz sa smiješkom. tapšući me po plećima govorio je: - ajde, ajde, malo si popio pa nikom ništa. - čekaj malo. a kak sam ja dospio u krevet?- upitah sav zbunjen, - pa mi smo te donijeli. - reče smješkajući se još više, - tko to mi! i od kud prosim lepo? - sad još više zbunjen piljih u njega, - pa Stano (moj bratić) i ja. iz bašte. - hihotajući se odgovori, - šta bašta? koja bašta? kak ste me našli u bašti?- u nevjerici upitah, - pa kak te nebi našli kad si na ogradi od bašte uralo da te pol sela čulo!- počeo se je primati za trbuh od smijeha istodobno se naslonivši glavom na moje rame, - ma šta pizdiš buraz! sereš! - sad sam se već preznojavao, -ma kad ti kažem...urlao si "Daaaaado u pomoooooć, zecovi me buju zgrizli!! - pao je na pod i trzao se od smijeha. jebiga. meni nije bilo jasno kojim sam onda putem došel!??? -znaš šta! viknuh prijekorno na njega uzdigavši kažiprsta: - nemoj me jebat nego reci kak sam dospio u krevet! kad se je malo pribrao, brišući suze kaže: - ma slušaj buraz. ozbiljno ti kažem našli smo te kako urlaš kod ograde. kad sam došel do tebe tak si se panično lovil za mene da mi nije preostalo drugo nego da ti stisnem šamar. bar se više nisi derao jer su susedi već svjetla počeli paliti i svi cucki u selu su se uzjebali. smiril si se, odnesli smo te u kuću po tiho, jerbo je bilo blizu ponoći, skinuli te i strpali u krevet. eto. - nego. gdje si ti bio burke?- upita braco, - ne bi vjerovao buraz, ne bi vjerovao......

- 10:53 - Zaudaraj (13) - Isprintaj - #