Legrad

Legrad se nalazi na uscu Mure u Dravu tik uz madjarsku granicu na nadmorskoj visini od 132 metra, pruza se u pravcu istok-zapad, a cijelo to podrucje izrazito je nizinsko. Sire podrucje Legrada je prepolovljeno rijekom Dravom tako da jedan dio cine polja Senjara te Velikog i Malog Pazuta, a nizvodno Meckinja, Vajkek, Gradisce i Sut. Jedan dio Legrada cini i kraj koji nasi legradjani zovu Kut, Tursko groblje, Jagnjezde, Keter i Soderica. Legrad je udaljen od vecih sredista Koprivnice oko 15 km i Cakovca oko 40 km. Legrad se nalazi na dosta nepovoljnom prometnom polozaju sto je i rezultiralo da danas Legrad prerasta iz velikog i vaznog trgovinskog sredista iz 18. i 19. stoljeca u sve manje i povucenije mjesto s padom populacije. Kao primjer moze se istaknuti da je Legrad 1921. godine imao 2.922 stanovnika, a danas je taj broj i vise nego prepolovio ( danas Legrad ima oko 1.200 stanovnika ). Takodjer vazno je napomenuti da je Legrad u 17. stoljecu bio jos na medjimurskoj strani rijeke Drave, te je tek 1710. godine postao podravsko mjesto . Isto tako povijesni podaci ukazuju da je danasnje podrucje Svetog Mihalja i Legradske gore koje se nalazi u susjednoj Madjarskoj, bilo sastavni dio legradske opcine. Poljoprivreda je jos uvijek glavna grana od koje zive vecina legradjana, a nekad razvijeni zanati ( mlinarstvo, zlatarstvo, kosarkastvo ) su izumrli ili polako izumiru. Legrad je u novije vrijeme poznat po pronalasku velikih kolicina plina pa je u mjestu i izgradjena velika plinska stanica. Kako se Legrad nalazi na uscu dviju velikih rijeka u ovom kraju je bila
razvijena trgovina na vodi, zatim splavarstvo odnosno fljojsarstvo i ribarstvo. Proizvodnja nozeva spominje se pak od 1480. godine. Nakon zatisja ratova s Turcima, Legrad je bio poznat i po godisnjim sajmovima na kojima su se razmjenjivali poljoprivredni proizvodi i trgovacka roba te prodavali konji. Jedan od starijih zanata je i zlatarstvo. Zlato se ispiralo posebno nakon visokog vodostaja Drave. Legrad je takodjer bio znacajno srediste s razvijenom upravom, a djelovalo je i niz ustanova i drustava ( muzej i knjiznica, DVD s limenom glazbom, Gradjanski klub i pogrebno drustvo ). Legrad je bio i sjediste lokalne postanske stedionice i hipotekarne zadruge. Tradicija apotekarstva je isto tako vrlo duga i spominje se vec pocetkom 20. stoljeca, a mjesto ima i svojeg mjesnog ljecnika. Pred II. svjetski rat pocinje se javljati i kosarkastvo. Granica na Dravi i Muri ucinila je to da je Legrad postao prometno nedovoljno ukljucen u tok zbivanja i na taj nacin gospodarski zaostaje. Trgovina i znacaj financijskih transakcija sve vise slabe, a mjestani se sve vise okrecu poljoprivredi. 60-tih godina u Legradu djeluje nekoliko gospodarskih organizacija ( "Pletarstvo", dvije prodavaonice poduzeca "Izvor" iz Koprivnice i jedan kiosk ). Od drustvenih organizacija valja istaknuti lovacko drustvo "Kuna", drustvo sportskih ribolovaca "Smudj", organizacija Crvenog kriza, udruga "Nasa djeca" koje i danas aktivno djeluju kao i Mirovno vijece i Savez komunista. U Legradu danas djeluju i druge udruge koje su vazne spomena, a to su Ekoloska udruga Legrad, Udruga zena, Udruga hrvatskih dragovoljaca domovinskog rata i Udruga slijepih kao i nogometni klub "Granicar". Legrad danas ima i mjesnu postu, poslovnicu Podravske banke, ljecnicku i veterinarsku ambulantu, ljekarnu, pansion "Legradjanka", nekoliko trgovina mjesovitom robom, pekarnu i trgovinu kruhom, piceriju, caffe bar na nogometnom igralistu, frizerski salon i par vecih privatnih firmi ( Instalacije Horvat d.o.o. i Hanjes d.o.o. ). Godine 1970. Legrad je i asfaltno povezan s Koprivnicom sto je pozitivno utjecalo na zivot samog mjesta. Takodjer vazno je napomenuti da Legrad ima dvije crkve, dva velika groblja i dvije kapelice. U mjestu su bile zastupljene gotovo sve vjere ( protestantska, katolicka, adventisticka, zidovska i dr.). Legrad je vec u 17. stoljecu imao drvenu katolicku crkvu, a 1769. zapocela je gradnja danasnje zupne crkve koja se gradila punih 14 godina, a podigli su je sami legradjani. Kasnije je izgradjena kapelica i kipovi Presvetoga Trojstva, a evangelisticka crkva je izgradjena 1841.
godine. U Legradu je postojala i adventisticka crkvica ali ona danas vise nema tu funkciju jer adventisti iliti subotari vise ne egzistiraju u Legradu. Legrad je u svojoj povijesti imao i orguljasku skolu te dvije pucke skole, katolicku i luteransku. A danasnja skola pocela se graditi 1891. godine. S druge strane evangelisti grade svoju pucku skolu 1907. godine, a ona se jos i danas nalazi u samoj blizini evangelisticke crkve. Posto je danasnja skola u Legradu vrlo stara u planu je da se izgradi nova skola kao i novi djecji vrtic te sportska dvorana. Ove godine je u Legradu osnovano i kulturno-umjetnicko drustvo "Zrin" koje je ime dobilo po poznatoj utvrdi Zrinskih koja je bila najveca tvrdjava za obranu od Turaka gdje su se odigrale slavne bitke koje su okrunile legradsku i hrvatsku povijest. KUD "Zrin" nastoji sacuvati obicaje nasega Legrada i potaknuti mlade da se zanimaju folklorom, tamburaskom glazbom i glumom. Takodjer sve vecu popularnost stjecu i legradski tamburasi "Dravski pajdasi" koji su nastupali i na nedavno odrzanom festivalu u Prelogu. Sve u svemu Legrad je zanimljivo mjesto s bogatom prosloscu koje se smjestilo na preljepom i sacuvanom uscu Mure u Dravu koje svakako morate posjetiti...



Tkest By: Eko-Legrad

Posebni zooloski rezervat Veliki Pazut cini podrucje sjeverno od Legrada i usce Mure u Dravu. To podrucje je zakonski zasticeno od 10. prosinca 1998. godine temeljem Zakona o zastiti prirode i obiluje bogatom i raznovrsnom faunom. Takodjer to je i hidromorfoloski i geomorfoloski dinamicno podrucje koje cine sprudovi, rukavci, ade, vrbici itd. U ovoj ocuvanoj sredini svoje staniste ima i velik broj zasticenih vrsta ptica, od sivih i bijelih caplji, obicnih i crnih roda, bukavaca i vranaca, kao i zivotinja poput vidre i dabra koji je izumro u proslom stoljecu, ali je ponovno udomacen. U Velikom Pazutu zabiljezeno je oko 200 vrsta ptica od kojih je oko dvadesetak rijetko u cijeloj Europi. Namnozile su se i velike zivotinje, jeleni i divlje svinje koje se hrane na okolnim poljima, a isto tako zabiljezeno je i oko 50-tak vrsta riba. Zbog toga ovo podrucje treba sto vise zastititi od iskrcivanja suma, unistenja prirodnih obala, iskopavanja sljunka i sl. kako ne bi doslo
do gubitka mocvarnih stanista, mrijestilista riba i presusivanja rukavaca rijeke Drave. Isto tako posebni zooloski rezervat Veliki Pazut od iznimnog je znacenja za ocuvanje visoke bioloske razlicitosti Drave i Mure sto je i najveca vrijednost ove mursko-dravske regije. Na ovo podrucje nadovezuje se i madjarski nacionalni park Dunav-Drava koji je najvece zasticeno podrucje cijele regije i pokriva vise od 50.000 ha. Osim toga Posebni zooloski rezervat Veliki Pazut je poveznica jedinstvenih naplavnih podrucja. Upravo u tom dijelu samog usca Mure u Dravu ponovno zapocinje dinamicnost rijeke Drave nakon hidro-elektrane koja je poremetila prirodan dravski svijet. Najveca posebnost rezervata je u rezlicitosti reljefnih oblika bogatog stanistima zivotinja koje su ovdje nasle svoj mir jer covjekova noga ovdje rijetko zalazi. Najvecu draz i ljepotu samom rezervatu takodjer daju Mura i Drava. Hodajuci rezervatom gotovo na svakom koraku nailazi se na razlicite zivotinjske tragove od srna, zeceva, lisica, divljih svinji, kune, stakora itd. Tamo gdje voda pronalazi puteve dublje ka kopnu nastale su mocvare obrasle trstikom gdje se gnjezde dravske ptice. Od drveca Veliki Pazut je najbogatiji vrbicima, topolom, a od grmlja najvise ima gloga, lijeske, kupine itd. Najljepsi ugodjaj je kada kroz siroka polja krene krdo srna i jelena, kada iz trstike poleti jato divljih patki i fazana, kada u bistru vodu ispod drveta zaroni dabar koji vas se uplasio sve to zaokruzuje ovu ljepotu netaknute prirode rezervata Veliki Pazut. Cijeli taj poseban prostor proseze se na povrsini od oko 1.050 ha i zato sve sto je posebno je lijepo i treba cuvati.

Jezero Šoderica se nalazi u Koprivničko-križevačkoj županiji. Južni i zapadni dijelovi su na području općine Drnje, a ostatak je na području općine Legrad. Udaljeno je od dravske obale oko 400-500 metara. Smješteno je na prvoj dravskoj terasi i raspolaže sa šljunčanim slojem debljine oko 15 metara. To je umjetno jezero zato jer je nastalo antropogenim putem, tj. djelatnošću čovjeka na iskorištavanju prirodnih mineralnih sirovina šljunka i pijeska nastalih fluvijalnom erozijom i akumulacijom u holocenu. Ova djelatnost koja je započela koncesijom rasinjskog vlastelina Inkeya (1869.) traje i danas, a predviđa se i u budućnosti u narednih 30 godina. Iskop šljunka ne utječe na razinu podzemnih voda kao niti na razinu vode u jezeru. Podzemlje Šoderice prihranjuje rijeka Drava, a tijek podzemnih voda u tom značajnom šljunčanom kolektoru paralelan je tijeku rijeke Drave. Vodostaji Šoderice korespondiraju s vodostajima Drave, premda s izvjesnim zakašnjenjem. Postoji sustav odvajanja dijela vode kojim se može utjecati na vodostaj.

Usporedno s oblikovanjem umjetnog jezera, od 20-tih godina, a naročito od 1960.-tih godina počinje se širiti turistička aktivnost, koja danas stagnira. Najznačajnija je na najstarijem sjevernom dijelu jezera, a na približno 1500 metara sjeverne obale jezera više ili manje uređena je plaža. Obalni pojas je osrednje razvedenosti i nasut šljunkom. U zaleđu je smješteno vikend naselje od približno 400 objekata, nekoliko ugostiteljskih radnji, neophodne prometnice, nasadi zelenila (prevladava visoko raslinje) i zimzeleni šumarak veličine 1,1 ha. Uz ostale obalne površine jezera postoje poljoprivredna zemljišta, oranice i livade. Vikend naselje s neposrednim okolišem definirano je urbanističkim planom koji obuhvaća površinu od 90 hektara. Iz ranih 90-tih godina potječu odgovarajuće studije o turističko-rekreativnim funkcijama te o pedološkim i hidrogeološkim svojstvima turističko-rekreativnog centra Šoderica koje, na žalost, nisu u cjelini ostvarene.

Šodericu ograničava s istočne i sjeveroistočne strane asfaltirana prometnica i odvojak željezničke pruge (industrijski kolosijek). S južne i jugozapadne strane granica joj je u blizini željezničke pruge Koprivnica-Budimpešta. Na drnjanskom dijelu jezera se pretežito vrši eksploatacija šljunka, dok se turističke aktivnosti odvijaju na prostoru općine Legrad. Nadmorska visina se kreće između 127,8 i 129,6 metara. Voda je procjednim putem, filtrirajućim procesima zavisnim od režima rijeke Drave, ispunila jezersku depresiju prigodom vađenja šljunka. Izuzetne je čistoće i bistrine s malo suspendiranih čestica i velike providnosti. No kvaliteta vode je narušena štetnim sastojcima ili nekim prirodnim primjesama u većim količinama. U podzemlju je kvaliteta narušena zbog blizine deponije stanice za ispiranje vagona i cisterni te zbog neadekvatne odvodnje otpadnih voda turističkog naselja, a u svom sastavu sadrži nešto povećane količine željeza. Prosječna dubina najstarijeg odnosno sjevernog dijela jezera je oko 8 metara, premda je veći dio središnjeg dijela jezera plićak s dubinama vode koje se kreću od 0,5 do 1 ili 2 metra. plitko područje se nalazi i na krajnjem sjeveroistočnom dijelu gdje u vrijeme vegetacije slobodne vode nema. U sjevernom dijelu oblikovano je nekoliko manjih ili većih otoka koji su obrasli autohtonom šikarastvom i šumskom vegetacijom. Dubina vode u južnom dijelu je znatno veća i mjestimično se kreće do 20 metara. Ovdje se iskop šljunka odvija plovnim bagerom. U tom su dijelu šljunčani depoi, upravne zgrade, separacija, betonara, trafostanica i industrijska željeznica. Površina jezera je oko 150 hektara, čime se već danas ubraja u najveće umjetno nastale vode stvorene iskopom mineralnih sirovina.