šećer, jaja, brašno, turpija
17.02.2005., četvrtak
Ivan Lepi i Petar Grozni
|
Istrgnute činjenice, komadići koji se konstantno pojavljuju u njihovim pričama, s naglaskom na one koje su izgovorili usputno, bez namjere da nas informiraju: Obojica su zaista ubili s predumišljajem. Nije se radilo o strasti, nije bilo riječ o grešci, nisu bili nenadano uhvaćeni u krađi pa se uspaničili i počinili nešto što nisu zapravo htjeli. Obojica imaju na rukama krvi ljudi koje su unaprijed iplanski odlučili eliminirati kao prepreke na putu do cilja. Lepi Ivan je za cilj imao puno novaca, a Petar Grozni se zaželio žene. Padaju mi u vodu teorije o sticaju okolnosti koji čini ubojicu ubojicom, ali ne tonu još. Promatram i dalje. Čičin izvještaj nije donio baš nikakvu novost. Kuhinja je lokalna, i kuhinja je u pitanju. Recetura nije tajna, ali nije nigdje zapisana i nije čvrsta, pa se ne može reći tko i što je kuhao, samo se zna da je slučaj dobio odlučni podstrek da se što prije *to regulira nekako*. Prema Čičinoj interpretaciji, reguliranje bi značilo ulazak u fazu suđenja, a kada bi me se trebalo pustiti na slobodu. Faza suđenja treba potrajati do daljnjeg, vele oni njemu. Dogodila mi se i zakašnjela reakcija na njegove jučerašnje nebuloze o mojim izjavama. Sjetio sam se kako je to bilo. Na pitanje o tome tko je dao nalog zaizdavanje robe, ja sam pitao koliko precizan dogovor želi. Istražni je mislio da ga zajebavam, pa je samo ponovio pitanje. Odgovorio sam da ne znam, na što je tek poludio. Inzistirao na odgovoru, a ja se uporno povodio pravdoljubljem i nisam htio teretiti direktora, znajući da u suštini nikada ni nisam dobio izričiti nalog da izdam robu, a pouzdano znam da nisam primio neku pismenu stvarčicu koja bi me nagnala na rasipanje robe sumnjivim kupcima. Pokušao sam dodati to, da je roba "išla" po inerciji, da se znalo da roba ide i da je išla i gotovo. Sjećam se da je formulirao i izdiktirao tajnici moju izjavu slično ovoj: "Nije postojao nalog direktora kojim je naređeno izdavanje robe ... " itd. I to sam ja potpisao. Znao je da je to tako bilo, znao je i jučer, samo me zajebavao. Nisam ništa mogao protiv istražnog. Meni je ovo prvi udar "zakona" na mene, a on je do sada natukao tisuće ovakvih kao što sam ja. Dobar dio njih je bio i osjetno čvršći od mene. Nisam imao šanse. Ovakav geg im više ne može proći. Zadržati čovjeka u pritvoru zato što je dao nespretnu izjavu koja ga niti ne može inkriminirati, to je posebna, ne i neviđena drskost. Ne može ga inkriminirati iz niza razloga, čitavog niza razloga. Opet se osjećam užasno nasamarenim. Nasamaren? Znači li to da sam sada opterećen i samarom? Njačem li? |