šećer, jaja, brašno, turpija
16.02.2005., srijeda
Strategija V
|
Već je drugi dan po Valentinovu. Razmišljam cijelo jutro o tom periodu u upravo toj formulaciji, djeluje mi mekano i starinski, kao što su nekada ljudi imenovali dane po važnijim svecima, a "relativno adresirali" dane oko njih. Lepotan je dobio ime i prezime, možda i čin do kojega je u hijerarhiji zločina stigao. Ne vjerujem mu još. Mislim da laže, unatoč tome što me neki znaci njegovog ponašanja uznemiruju. Izbjegavam ga i dalje, držim se podalje. Debelom šaljem signale očima, dovoljno se razumijemo da ne moram ništa govoriti. Da bi se u ovakvoj situaciji stvarala prijateljstva i savezništva, potrebno je duboko povjerenje i razumijevanje. Po prvi puta smo suočeni sa situacijom u kojima je jasna crta između naše strane sobe i one druge. Svi do sada su bili nekako "naši", ali ova dvojica su nas podsjetila da mi zaista nikako ne spadamo ovdje. Vidjet ćemo još. Mislim da sam u početku imao lošije mišljenje o Debelom, dok sada neznam kako bi bez njega. Hvala bogu da je ta njegova tetka "vrisnula". Pod tim dojmom sam dočekao Čiču. Zamolio sam ga da mi protumači optužnicu. Nije to učinio. Kaže da ju ni on ne shvaća, jer je kontradiktorna i nije utemeljenja na zakonu, na što sam ga pitao: - Kako? - Lako, pomogao si im. - Ja? - Je, ti, šta se sada čudiš? - Ma kako ja! - Sjeti se iskaza, ajde sjeti se. - Dobro. Šta sad? - Pa? - Pa - pa? - Pa što si izjavio, bog te tvoj!, na ovome je mjestu već malo gubio živce, a ja tonuo u strah. - Pa izjavio sam sve kako je bilo. - Nisi, u spisu je zapisnik u kojem si izjavio da si robu dao na svoju ruku. Uslijedila je jedna od onih pauza zamrznutog vremena, ne kao one u kojima se cijeli život kao film odmotava u glavi, ali ipak dovoljno dramatična. Čiča je dramio, htio me malo zajebavati, ali ja to u tom trenutku nisam znao. - Baš da sam dao "na svoju ruku"? - E, sad da ti ne bi i išao po cijeli spis pa da ti nos utrljam u te tvoje izjave! - No, pa što sad? Što ako sam ..., prekinuo me rukom i preuzeo paljbu: - Gledaj, ti i tvoj Cane ste malo zasrali. Istražni sudac je nebitan za konačni ishod, on ti je bitan samo da ti se obavi trijaža. Znaš što je to? - Znam, znam, pusti to! - E, sve ćeš izjave još jednom dati na sudu, čuješ, ma a ovo im se ne može na sudu održati nikako, ali sada si tu gdje si. - Ne kužim - U pritvoru si tko zna zbog čega, nije sada važno, ali sigurno je da tvom puštanju nije pomoglo tvoje priznavanje da nisi dobio nalog izdati robu. Žao mi je što nemam starih zapisa pri sebi, vjerujem da sam u njima zapisao što je bilo kod istražnog i koji puta. Sada se ne sjećam. Za kraj je najavio ponovni dolazak nakon što još neke stvari izvidi, kaže da ide u kafeteriju suda naći se s kolegom koji je pomoćnik državnog, pa će mi sutra javiti što je doznao. Kaže da ne brinem, misli da će suđenje početi na vrijeme. Prvi dan mjeseca ožujka se čini vrlo dalek. |