šećer, jaja, brašno, turpija
14.02.2005., ponedjeljak
Pojačanje
|
Dobili u jednom danu novu garnituru, oba nam se cimera zarotirala. To nam se danas dogodilo tek drugi puta, da odjednom pola sobe nestane i bude zamijenjeno novim lutkama. Obojica su oprezni i šutljivi, kao da su potpuno novi u ovim pričama. Ponašaju se kao da su se sakrili pred olujom u našu dnevnu sobu, a nisu nas baš puno ni pitali smiju li. Nelagodno im je, ali ne usude se pitati za dopuštenje jer bi im možda bilo i uskraćneo: ostaju radije u toplini i nelagodi nego na slobodi i vjetrometini. Uspostavili smo određenu ravnotežu i suradnju. Dobili smo sastavljanje tehničkih olovaka i pakiranje nekakvih promotivnih materijala u kuverte, pa zarađujemo za dnevne novine, kavu i cigarete. Dok je Debeli u početku tek ponekad pušio, sada je postao još gori od mene. Uspostavili smo naviku zajedničkog kafenisanja ujutro, uz čitanje jučerašnjih novina. Napadi anksioznosti mi se povremeno javljaju, ali još uvijek ih mogu kontrolirati. Razmišljao sam da se javim liječniku i uzmem si neki praxiten, ili neki sličan pomoćni lijek, ali dokle god sam u stanju zaspati samo običnim tehnikama opuštanja, neću na kemiju prelaziti. Neću se ni libiti, bude li mi se stanje pogoršalo. Pročitao i optužnicu i nije mi ni malo jasna. Pokušao u knjižnici doći do Kaznenog zakona, ali nemaju. Kaže: raspalo se. Bilo je čitano, što me iznenađuje, jer većina ovih moji "sugrađana" samo priča o obranama i svojim pravima, a rijetko kada zna o čemu priča. |