šećer, jaja, brašno, turpija
14.01.2005., petak
Teta 1
|
Debelo dijete s pašnjaka uz Dravu, glavonja jedan mutavi, konačno je došao k sebi i shvatio da je zatečen s gaćama skinutim kako prima mamu za golu guzu i čudi se što je optužen za incest. Konačno je uvidio da je objektivno u govanjcima. Stvar je jasna: imao je motiv, imao je oružje, ostali su tragovi «zločina». Najebao je. Posivio je sam od sebe, u jednom trenu, kaže da sada vidi sve kako je bilo. Jasno mu je da je sumnja opravdana, ne misli više kako nije kriv. Zamišljam njegove dane mladosti. Dok sam se ja nalakćivao i klatio za šankovima, on je čuvao svinje poslije škole. Cijelu osnovnu je išao ujutro, jer nije bilo učenika za dvije smjene. Još ima toga i danas, kaže mi. Selo je jedno od onih koje nemaju uličnu rasvjetu, gdje voziti noću znači voziti po sredini da ne bi nekoga potepao, šuknio u kanal neki. Nisu malo selo, nisu tako jako ni siromašni, ali nisu bili razoreni u ratu, pa «obnova nije prošla» i to je dobar izgovor za nepostavljanje ulične rasvjete. U što se mogao pretvoriti? Čudno, pored njega, sebi djelujem kao filmska zvijezda. Njegovan, obrazovan, kulturan, čak i imućan. Iz raja izgnan u čistilište radi preispitivanja daljnje sudbine. On, tust i trom, u okruženju osjetno animalnijem od onoga koje sam ja prošao, snalazio se i s nasiljem i razumio govor jezika bolje nego ja. U dvadesetoj godini je zapeo i zaglavio. Rana jesen, prije nego su se brali vinogradi, spremao je klijet za cijelu obitelj. Porijeklom su Mađari, ali brali su kao što naš svijet bere, obiteljski. On i teta su bili sami u klijeti, preslagivali su dužice i prali posuđe. Upravo je ona, kaže mi on tako, tražila da objesi polugu od preše na zid, na dva pedalj dugačka čavla. Nije željela da joj se miješaju metalni i drveni dijelovi. Posvađali su se, jer njegov je stari uvijek govorio da se prvo treba očistiti metalne a onda drvene dijelove, a ona je naređivala obrnuto. Nisu se trpili. Ona je bila stara štrkljava pijana babetina, kaže. Pogana, teška, naporna, rekao bih. Njemu nije bila toliko loša, on je osjetno tolerantniji na ljudsku ćud. U pričanju se stalno vraća na njene gegove, ispade škrtosti ili dogodovštine mizantropije. Ja bih ju bio zamlatio odavno, da sam bio na njegovom mjestu, ali pretpostavljam da nisam tako otporan na gnjilež jer i nisam bio u bliskom kontaktu s tako nečim. Da sam bio na njegovom mjestu, možda bih se bio navikao. Kakva god da je bila, nije doživjela prirodan kraj, osim ako je prirodno da ti gusana šipka zdrobi vrat. |