šećer, jaja, brašno, turpija
01.01.2005., subota
Sam
|
Pregledao zapise koji su mi ostali nakon što sam Ivici predao dnevnik. Ne znam ni kada je bila kontrola, ni kada su se događali koji od prošlotjednih događaja, mislim da ne znam ni kako se zovem. Znam da sam od jučer sam u sobi. U poslijepodnevnim satima je pušten posljednji od sveta tri kralja koji su me tetošili u božićno doba. Prva noć provedena u praznoj ćeliji, pardon, "sobi". Strikan je došao zadnjem javiti da kupi svoje krpice jer "Stiglo rješenje". Na staru godinu, u pola četiri, izvanraspravno vijeće županijskog suda je donijelo rješenje o puštanju iz pritvora. Prethodna rečenica mi zvuči kao:Vanzemaljski brod se spustio u spavaću sobu N'beliq Dadumija, donji Togo, i plesao jig cijelih trideset minuta, a čime je opozvao prethodnih sedamnaest stoljeća zbivanja u toj drevnoj slamnatoj prostoriji.(AP) U ovoj je državi stvar opće kulture znati da prosječan sudac ne radi više od dva sata dnevno, a na dane kao što je stara godina, nije trezan ni upotrebljiv nakon devet ujutro, pojavi li se na poslu. Tko li je to potpisao, dežurni sudac možda, na čiju i kakvu inicijativu, a i možda je samo istekao rok a da tužibabe nisu zatražile produljenje, teško ću znati i ne zanima me kao što me ne zanima ni vizualizirati kvantna zbivanja u subatomskim česticama. Sve je to van moje pameti. |