šećer, jaja, brašno, turpija
14.12.2004., utorak
Apstinencija
|
Jučerašnji dan bih najradije preskočio. Dali su nam užegli margarin, zaključio sam da sam ili pičkica ili svilena guzica, jer ostaloj trojici ništa nije smetalo a meni se cijeli dan vukao gorki i ljuti okus po ustima. Nije tu problemima bio kraj. Na šetnji sam sjedio pod strehom i uhvatio pogledom zadnjicu jednog malog iz broja 18. Ne bi mi samo to smetalo «ni pod razno», ali osjetio sam «ono», osjetio sam kako me prošla vrela krv, kao da se srce spustilo u prepone i razaslalo obilje vrućine krvlju, sve do potiljka. Zgadio sam se sebi. Debeli je vidio razjapljene ralje i tupilo, vidio je da se nešto dogodilo. Vidio bi i slijepac, vidio je i on, iako takav tikvan tikvasti, jedan obični moron. Kada sam mu rekao da je moron, on je mislio da to znači nekakvu hvalu njegovoj discipliniranosti. Odustao sam. Držat ću se one kineske o uzaludnosti učenja budala. Prepustit ću ga njegovom fiškalu, neka ga on eksploatira. Srećom, nisam se popalio na njegovu bulju, inače bi se objesio odmah, bilo čime. Snašao bih se nekako već. Tko se želi ubiti, zaustavit će disanje svjesno, ako treba. Tko se ne želi ubiti, pokazivat će ožiljke na sve strane, Zelja će pokazivati ožiljke iako se nije uopće htio ubijati. Zelja se samoranjava tek tako, on živi da bi pokazivao rane. Nisam pisao ništa. Smišljao sam kako da opišem dan, ali samo sam vidio papir na kojem piše da sam zapravo sve vrijeme bio latentni homoseksualac, a da je zatvor, pardon: pritvor, to tek izronio na površinu. Previše razmišljam za jednog pritvorenika, čini mi se. Slučaj s guzicom sam zaključio jednostavno, a nakon što sam kolosalno sve zakomplicirao, čak mislio pitati ujaka da mi posudi svog Freuda. Jednostavnost je bila u tome da tip ima žensku guzicu i sav je pomalo ženskast, a meni se navršava četiri jebena mjeseca apstinencije. Sutra. Pamtim još taj dan, mršava je godina i sve se pamti. Sva tri spolna odnosa pamtim. Kriteriji su se srozali i ovoga sam doživio kao ženu s tjelesnom deformacijom – muško. To je sve, utješio sam se i zadavio zmiju. Bio i odvjetnik moj mili. Kaže da mi bratiću ni traga ni glasa. Uvjerava me da će stvar proći bez većih problema, sredit će on sve. Najavljuje i vještačenje, kaže da mu je istražni u hodniku rekao da je sve pod kontrolom, samo da se obavi ta formalnost i da sasluša još samo zadnjeg svjedoka, pa ja mogu lijepo ići braniti se sa slobode. Pitam ga da li je to u redu, da se branim sa slobode ili iz pritvora, zašto se ja uopće branim. Moja seljačka logika mi kaže da nisam to napravio. |