šećer, jaja, brašno, turpija
06.12.2004., ponedjeljak
3. Kajzerica
|
Dogode se takve stvari kada ih ne očekuješ, samo tako se i može dogoditi iznenađenje, ushićenje brodolom u pogledu, mistika razmjene «tvoj(a) sam» signala. Događalo mu se i ranije, događalo se i ranije s bliskim osobama, ali ova je osoba gotovo nelijepa, tako je koščata, mršava, ravna, lice joj je muškasto, a možda su samo oči privlačile. Druge su imale naoko više onog "nečega", a ova je tako usisavala svaki pogled! Kada nije bila u blizini, njen lik je morao zamisliti kao krpicu lica koja nosi na sebi dva oniksa veličine dječje šake. Volio je onikse, volio je i te oči, volio ih je zamišljati kako se sjaje kada ga vide, kako tone u njima i gubi pamet, kako taj divni čovjek postaje potpuno nevažno prisustvo, kako njegova žena od toga ne može imati ništa loše, kako su sva djeca na hrpici sretnija jer se jedan tata i jedna mama nježno vole. Nepristrani će promatrač gorko možda primijetiti da junak ni danas ne misli bolje o toj stvari. Sjedeći u kuhinji, nosio je sa sobom čitavu povijest ukradenih trenutaka. Doručak s pogledom i sjećanjima. Pogledi razmazani niz debelo meso i vitka bedra, slasniji od maslaca na kajzerici. |