Neuspjeh kao uspjeh.

Ako bi zatvorio oči, i ako je to zaželio, osjećao je da ga duša napušta i ulijeće tamo gdje je upravo u tom trenutku želio. Pa makar, na pola sata mogao je biti bogata mala drolja s voljom iznad osjećaja srama, baš kako je zamišljao. Sretna udana kućanica s djecom, ili bez nje, kako je htio, zaluđeni svećenik koji je sretan zato što je slijep.
Sve je to mogao biti bez problema, ali bi se na kraju svake aktivnosti bio prisiljen vratiti u svoje tijelo, uvijek i zauvijek, jer je to nažalost jedina stvar od koje ne možeš pobjeći. Čak i kad polude, svi oni se moraju vratiti, makar u rem fazi sna, u prijašnje stanje lucidnosti.
Bilo bi divno, slatko i nevjerojatno prikladno za sva ona sranja koja ga napadnu, bez pitanja.
Jebeš to.

Ali, nemaju svi mogućnost da zatvore oči i odlutaju tamo negdje gdje zamišljaju da je ljepše. Neki ljudi su nevjerojatno sretni, tako jednostavni i ograničeni. Nemaju previše ambicija, zadovoljni su s onim što imaju, i ne mogu pojmiti koncept nečeg boljeg. To ne postoji, to ih nisu učili. Tu su gdje trebaju biti, ništa drugo ne postoji.
Tijekom godina se trudio, nevjerojatno je koliko se trudio, biti kao drugi. Odmahivati rukom, i reći: u redu sam. Ali nije bio u redu.
Uvijek se pitao može li se iz čovjeka iskorijeniti ono što mu je urođeno, jer neki ljudi su rođeni sa nagrizajućim i frustrirajućim nezadovoljstvom, onom vrstom koja te noću umrtvi, a po danu se vučeš preko svake jebene prepreke.
Uvijek je mislio da je svaki sljedeći problem ono oko čega će se zamarati. Ali ne bi se zamarao, uživao je u njemu i njegovoj prolaznosti, do onog posljednjeg trenutka, i onda bi se maksimalno stavio u to, i opet bi riješio. sve je uvijek riješavao.
Dovodeći sebe i druge u stanje ludila, i u stanje posvemašne neizvjesnosti, igrao se sa sudbinom skroz do ruba, ali onda bi se uvijek povukao natrag. pravovremeno. Uvijek u zadnjem trenu.
Mislite da je definicija puke sreće ono nešto što te povuče na sigurno, u kobnom trenutku?
Sreća je ono suprotno od toga. Sreća je jednostavno biti miran tu gdje jesi.

"But some people can't tell where it hurts. They can't calm down. They can't ever stop howling."

Nisu to tražili, ali ne mogu pobjeći od toga.

U glavi je uvijek bio jedan cilj udaljen od sreće, još jedan razred. još jedan ispit, diploma, djevojka, žena, dijete, kuća? Mirovina?
Smrt?

Uspjesi su se redali, zadovoljstvo je izostajalo.

Oznake: sreća, nesreća

17.09.2014. u 11:53 · Ostavi komentar (1) · Isprintaj · #

Napokon- uspjeh

Uspjeh.
Nakon svih sranja i pizdarija, nakon žaljenja i neprospavanih noćiju, preispitivanja svojih životnih izbora- uspjeh.
Ćao matematiko i zbogom noćne more o gubitku prava školovanja, i o razočaranju onih koji su vjerovali u mene. Sada mirno mogu privoditi faks kraju.
Jedan komentar na prethodnom postu je glasio nešto- "Hvala Bogu ako ti je matematika glavni problem u životu."
Iako je,sigurna sam, komentar bio dobronamjeran ipak sam se zamislila. Ima i nešto istine u tome. U današnje vrijeme ekonomskih kriza i svih političkih sranja, štrajka, ratova, svjetske gladi i ne znam čega još ne,ja tu cendram o nekakvom glupom predmetu na faksu. Ima istine u tome. Apsolutno.
Ali, jebiga. Svatko od nas ima ono nešto. Neku brigu možda veliku, možda omanju, ali svakom osobno bitnu i najbitniju.
Ja sam se svoje riješila. Ovih dana sam tako sretna, nisam ovako bila godinama, i osjećam se slobodno i lakše nego prije. Bio je to simbol borbe i pitanje života i smrti u mojoj glavi. Ne znam.
Možda da sam se i prije stavila ovako, možda bi uspjela bi prije. Ali trebalo mi je malo duže da se trgnem iz malodusja u koje sam bila upala.
Ali gotovo je s tim. Sada ne sumnjam u rješavanje ovih par ispita sta mi je ostalo. Eto.
Možda se sada lakse pomirim sa činjenicom da studiram nešto samo radi novca. Da ne volim i nikad neću zavoljeti svoju profesiju, struku il koji je već stručni termin za to.
Sta je tu je.
Da citiram svoju najdražu ženu u svemiru: "Nema smisla plakati nad
prolivenim čarobnim napitkom."
I istina je. Nekad ništa drugo i ne možeš nego zaigrati s kartama koje ti je život dodijelio, ili si ih nehotice i sama izabrala ne razmišljajući o sljedećoj ruci. Preostaje ti samo odigrati najbolje sto znaš, i možda dostojanstveno izgubiti. Al' na kraju krajeva, nigdje nije zapisano da ćeš izgubiti.

I veliko hvala svima na podršci i dobrim zeljama.
Super ste vi ljudi s bloga :)

Oznake: sreća

23.09.2013. u 03:05 · Ostavi komentar (5) · Isprintaj · #