Kako odrasti?



Kao novopečeni inženjer i budući magistar, izgledam si isto kao i kad sam bila glupača u srednjoj školi, a nekad mislim da se tako i ponašam. Ništa se nije promijenilo, i dalje budalasto rokćem dok se smijem svim pizdarijama oko sebe, i dalje provodim dane gledajući smeća od serija, i dalje se rugam sa svime i svačime.
Sjedim na predavanjima, u svome wannabe poslovnom sakoiću, kupila sam čizmice na petu, i spremam ih se započeti nositi u javnosti.
Ali to ne radim. Ne vidim se kao nekakva ozbiljna osoba, i ne osjećam se spremnom za odgovornosti koje život nosi.
Jel to dođe spontano ili je potrebno da se pripremim? Postoji li nekakav prag kojeg moram prijeći?
Osjetim li ja to, dođe li preko noći? Kako ću opće znati da je stiglo?
Kako se prestaje biti balavicom?

Oznake: dijete, žena

20.11.2014. u 15:22 · Ostavi komentar (11) · Isprintaj · #