Glupača

Često mi bude dosadno.
Ali, ne ona tipična vrsta dosade, kod koje nemaš što raditi, ili gdje otići. S vremena na vrijeme me uhvati to čime se ne ponosim. Želja da ostavim sve i pobjegnem, bolesna potreba novog početka. To me drži neko vrijeme, sve dok se ne ukorim i dok me ne uhvati grižnja savjesti sto o tome mislim.
Nije lijepo s moje strane tako razmišljati, i ljudi oko mene to ne zaslužuju, ali mogu li protiv sebe?
Postojim li da ugodim nekome? Da ugodim sebi? Da nađem sredinu ?
Ne znam. Nekad mi se čini da razdoblja te prirode traju sve duže i duže.
Bojim se da će jednom doći i ostati zauvijek.


Oznake: Malodušje

04.01.2016. u 17:16 · Ostavi komentar (5) · Isprintaj · #