dva oceana u 30 dana

Izgleda da ovo visinsko pomanjkanje kisika stvarno djeluje na mozak; ovo malo što sam odspavao otkad smo gore, vrlo bolesni snovi me napadaju! Sinoć tako sanjam kako idem na neki tulum, a priko ramena mi pečeni janjac. Uto susrećem nekakvu žensku koja mi priča o svom dečku manekenu (?), i mi onda krenemo zajedno na tulum, s time da ja zaboravim janjca na klupi. Sjetivši se na pola puta da mi nešto fali, panično trčim nazad, a kad tamo Bunjevac sa faksa već mu glođe rebarca...
Nastavljamo daklem po Altiplanu, visoravni na tromeđi Bolivije, Perua i Čilea. Malo je toplije nego jučer, ali je Dejan u komi: vjerojatno posljedice jučerašnjeg nevjerojatnog i neponovljivog kupanja u termalnoj lokvi pri okolnih max.5 celzijusa. Meni pak nije ništa, tako da nesmetano guštam u krajobrazima trećeg dana naše ture: danas je na redu laguna Colorada, flamingosi (crvene tičurine, nešto ko rode) i kamenčuge u obliku preokrenutih piramida. Slikajemo ko mutavi....

E,da: osim nas troje, vozača i kuharice (koji ne znaju ni slova engleskoga) su tu i Chirstey iz Sheffilda i Anto iz Dublina (čita se nešto kao Entou, al se piše ko ĐapićJ). O.k. su skroz za Anglosaksonce, dijele s nama ono malo ogavnog bolivijskog alkohola iz tetrapaka koji mi nismo bili pametni pribavit u Tupizi za put.