Današnji je dan među gusarskom čeljadi poznatiji kao Dan Gusarske Mladosti, štono bi svakom mladom piratu koji želi biti urbani kul prijestupnik (i koji nas time želi impresionirati) trebalo značiti da danas ima školski zadatak skinuti svu odjeću i napiti se poput krokodila, potom otići do najbližeg konzuma i na licu mjesta popiti 3 litre pive i 5 litara ruma (PIRATE MIX) - dakle brutalno se doliti i do navečer biti spreman otići u karaoke krajnje trijezan kako bi se nesmetano mogao udvarati barskim damama i tući se s njihovom gospodom oko potpunih besmislica i crvene opasnosti.

Mi u Larchtreeparty-u danas isplovljavamo na premijeru novih Pirata s Kariba koji su, usput budi rečeno, holivudsko sranje koje ne prikazuje gusarski život na doličan način. Filmu uglavnom zamjeram što ima premalo kurvi (kurava), nasilnog seksa takoreći na vrećama žita, japanskih nindži, lakih žena s drvenim zubima i kurvi. Sve ostalo je manje-više okej.



I da, Jack Sparrow je mnogo manje kul kapetan od mene™.


Pitajte bilo koga iz Posade!


Ne, ozbiljno.

Veleštovani predsjedniče Bandić,

Pišem Vam shrvan i prepun čemera zbog brutalno-fašistoidnih metoda koje policijske snage RH prakticiraju na gusarima u našoj državi.

Nalazimo se u situaciji kada policijska fašistoidna represija više ne mari za mjeru i slabine naših hrabrih gusara (koji su se borili za ovu državu još '76.!) već nas udara u samu dušu, srce i rebra. Ubija nam ljubav koju smo ostavili za svoje brodove i svoju državu Hrvatsku, tretira nas kao najveće kriminalce i direktno nas osuđuje čim stupimo na palubu i pokažemo koliko nasilni zaista možemo biti s 5-6 promila alkohola u krvi. Problemi su mnogobrojni, situacija je poprilično besciljna i budućnost nam polako svima blijedi jer je pre očito da je pojam gusarstva postao moralni problem broj jedan utjecajnog vrha RH.

Osjećam – nay – ćutim, kako su naše ustavne slobode ugrožene jer ja i moja braća više ne smijemo slobodno zaspati pijani na podu tramvaja, izbljuvati ručak večeru i doručak po slučajnom prolazniku, limenom palicom razbiti izlog kioska, pretući i u bolnicu strpati emo-klince koji besposleno vise na trgu, bez posljedica jebati mater, oca i zeta specijalnim jedinicama MUP-a, a bez da nas brutalno pretuku i zašpricaju onim fašistoidnim represivnim malim sprejevima ili fašistoidnim represivnim elektrošokovima i pendrecima. Zar mi ne krvarimo jednako kao i drugi građani? Zar nam skrotumi manje natiču, bubre i plave?

Uvaženi predsjedniče Bandić, apeliram na Vaš zdrav razum i Vašu ljubav prema gradu Zagrebu (u kojem ste i sami rođeni, ne zaboravite!) da razmotrite moju ponudu. Ukoliko navijači nogometnih klubova mogu tražiti navedena prava, smatram da se i ostalim zanemarenim i potlačenim segmentima građanskog društva mora dopustiti isto.

Ukoliko se ne potrudite ostvariti naše zahtjeve i provesti u djelo naše snove broj gusara će rapidno padati. Prilažem empirijski dokaz stanja koje će uslijediti ukoliko se spomenuto dogodi, a sve kako bi me ozbiljnije shvatili i založili se za 'našu' stvar.
Tablica jasno grafički (op.capt. zdravoseljački) pokazuje proporcionalan odnos između sužavanja ekološke niše sredozemne medvjedice i broja aktivnih gusara u RH, a rezultat je opsežnog istraživanja naših američkih gusarskih drugova koji sličnu bitku s vlastima vode, pa … u dalekoj Americi (to je ona proleterska zemlja u kojoj živi Vaš kolega George Bush Jr.). Mislim da je iz priloženog jasno kako će sredozemne medvjedice kao vrsta nestati s lica zemlje ukoliko se oglušite o naše molbe. Ovdje Vas moram upozoriti na činjenicu da su ljudi i sredozemne medvjedice oduvijek živjeli u simbiotskom odnosu (za pojam simbioza vidi npr. Udžbenik iz Prirode i društva za 5. razred osnovne škole) s ostatkom društva (za vrijeme WWII, ove su odurne životinjice potapale talijanske i njemačke brodove radeći za partizane). Prirodni će ekvilibrij biti žestoko poremećen nestankom jednog od partnera. Drugim riječima – ako ove ružne životinje iščeznu, to će pokrenuti katastrofičan lanac događaja uslijed kojeg će izumrijeti svi ljudi na svijetu, uključujući patuljke i Španjolce.





Nadam se da shvaćate potrebu za odlučnosšću i hitnošću u ovoj neposrednoj opasnosti koja prijeti uništenjem ljudskog roda™ kao takvog.


Srdačno se zahvaljujem,


A. Blackadder, capt.






A svima vama gusarima i onima koji se takovima ćute nalažem da uzmi auto-lakove u kuke te da vandalski upražnjavaju ustavom zajamčenu slobodu govora i ostavljaju natpise 'SLOBODA GUSARIMA!' diljem bijelog Zagreb-grada. Arrr! Borite se protiv fašistoidne represije - budite kreteni!

Gusarstvo je kraljica mudrosti, a Sotona je lezbijka!

---Učlani se u posadu prve hrvatske gusarske udruge Povratak u Gusarstvo™ i saznaj zašto!





Nove pogodnosti, iznenađenja, spolne bolesti...

Predstavljamo vam PuG Posada tarifne pakete te vas podsjećamo na usluge i pogodnosti koje će vam olakšati svakodnevnu plovidbu, a usput ćemo vas i opljačkati!

Ako nastojite proniknuti u smisao jumbo-plakata na kojima se kretenski krevelje obitelji manekena dok glumataju sreću, zabavu i obiteljski spokoj jer su si zajebali svoje osobno vrijeme umjesto da su ga utrošili na sebe... savjetujemo Vam da ne mučite svoje glavice.
To je samo zato da više zaradimo na vama ciljajući direktno na vaš osjećaj krivnje zbog zanemarivanja ljudi koje bi trebali voljeti, poštivati i posjećivati barem jednom tjedno, kako nas uče na satovima vjeronauka.
-Pridružite se nama gusarima, i više ih nikada ne morati ni pogledati, a kamoli im plaćati takav luksuz kao što su starački dom i/ili ukopno mjesto te osnovnoškolsko obrazovanje. Nije li to - dopustite da se poslužim jednom pederskom rječcom - bajno?

Dakle, učlanite se. Očekujemo vas i vaše dukate!



Klikni ovdje i osvoji goli kurac™!





... a sada ozbiljno; učlanite se ako želite da od vas učinimo prave ljude.
Mi smo već učinili prvi korak - sada je red na vama. Arrr!

Gusarski jedrenjaci usidreni pred zidinama svjetskih metropola. Crne se zastave bude na slabom povjetarcu. Grobna tišina kao pred oluju. Potpalublja mračna, pusta. Na palubama nitko ne ispušta dah. Na blijedim licima mornara nema nade, zrakom lelujaju zloslutni pogled nad iskrivljenim osmjehom luđaka pred smrt. Mačevi su isukani, kubure napunjene. Čeka se…





Kratka salva moćnih topova i sve se u trenutku mijenja.
Čistim adrenalinom gonjeni, sablasni gusarski egzekutori sumanuti jure ulicama svih zemaljskih gradova. Pale sve pred sobom, razbijaju izloge sabljama i potpuno se goli penju po uličnoj rasvjeti. Na najviše zgrade vješaju Jolly Rogera zajedno sa poraženim neprijateljima.
Tutnjeći dalje, ubacuju škorpione i žohare u škrinje za sladoled, seru po ljuljačkama i penjalicama u parku.
Ne staju. Trče dalje.
Ulaze u zoološke vrtove i puštaju životinje van iz kaveza. Majmune krune za monarhe, sedlaju nojeve i kradu ptičja jaja. Zmije bacaju u javne bazene i kanalizacijske otvore.
Dinamitom otvaraju teška vrata zatvora i umobolnica. Luđacima daju sjekire, skalpele, motorne pile i šprice s virusom side, a serijskim ubojicama i lopovima daljinske upravljače koji pokreću nuklearni rat. Silovateljima režu glave i igraju vaterpolo s morskim psima.
Potokom govana zatrpavaju operacijske sale. Odguravaju kirurge i medicinske sestre od pacijenata pod narkozom i sami dovršavaju operacije. Bolesnike bacaju sa balkona, a invalidima oduzimaju štake i tjeraju ih da plešu poput orangutana.
U čamcima, veslajući, veselo upadaju u staračke domove i, uzvikujući borbene pokliče, gone bolesne starce uokolo sve dok ovi ne pocrkaju od muke.
Mostove pile popola, topovskom paljbom bombardiraju tvorničke dimnjake i strijeljaju sve koji mahnito, u paničnim valovima, galopiraju van. Slatka kakofonija ljudskog stada.
Strovaljuju kante i kante kancerogene boje s nebodera na slučajne prolaznike i njihove male benzinske i dizelaške metalne klopke na kotačima.
Odvjetnicima pucaju izbliza u glavu, a njihovom krvlju ukrašavaju božićno drvce; i - piece de résistance - njihova obezglavljena tijela vješaju na zidove muzeja tik do najvećih umjetničkih djela kako bi im se neki budući turisti mogli s pravom diviti.
Zaletavaju se na katedrale poput luđaka i ispucavaju guste grozdove sačme u neprikosnovenu geometriju vitraja. Hrvaju se s kipovima anđela,demona i svetaca - i pobjeđuju. Seru na oltare i hlade tvrda jaja u svetoj vodici.
Kad ogladne, iskopavaju grobove i u njima održavaju bakanalijske svetkovine. Svoja dlakava leđa češkaju kostima pokojnika dok glasno podriguju. Lubanjama se igraju graničara.
Provaljuju u nacionalni trezor, kradu zlatne poluge i konjskim drekom iscrtavaju znakove dolara po podovima sefova, koje onda zatvaraju namještajući novu šifru.
Provaljuju u Louvre i svršavaju Mona Lisi ravno u usta, Botticellijevom Venerom brišu guzicu. Kradu papamobil, lakiraju ga u crno s crveno-žutim plamenovima sa strane i zatvorenih se očiju vozikaju po dječjim vrtićima i supermarketima.
Ubacuju kompjuterske viruse u sve baze podataka – sve stranice odsada su porno stranice.
Banu Jelačiću odsijecaju glavu, a njegovom konju muda te im zamjenjuju mjesta.
Kad padne noć posjećuju knjižnice te sabiru sve udžbenike, filozofska dijela, zemljovide; sve novine, časopise i magazine – svu svjetsku povijest, sva nagomilana znanja i spoznaje; sakupljaju ih na hrpu i u njima se valjaju kao mala djeca sve dok ih temeljito ne usitne i rastrgaju do neprepoznatljivosti. Potom uzimaju te konfete izgubljenog smisla i s užitkom ih bacaju u more, znajući da ne moraju pospremati iza sebe. Bezbrižno zatiru sve tragove zakona, običaja, moralnih pravila i bontona. Uništavaju svoje foto-albume i ubijaju vlastite uspomene. S obale motre dok ih trgaju umilni valovi.







Nakon svega umorni odlaze, puštajući prirodi da dovrši ono što su oni započeli.
Gradovi umiru kako bi se ponovno rodili u post-apokaliptičnom šarenilu.
Nakon tisuću godina trgovi su prekriveni šumama, neboderi obrasli u mahovinu, velike gljive i kaleidoskopski raznobojne puzavice. Kipovi narodnih heroja, znanstvenika i umjetnika služe kao sklonište pticama i glodavcima. Gradski zdenci postaju pojilište za krupnu divljač.
Jeleni trče autocestama, ribe plivaju u rijekama.
Gradovi su otoci - oaze i utočišta nama svetim budalama, a gusari plove mirnim arhipelazima nekog drugog svijeta - iz dana u dan, bez ikakvog vidljivog razloga.



Sve je napokon predivno mrtvo.