Marketing
Prison Break (Blue Casket Bop)
Gusarski jedrenjaci usidreni pred zidinama svjetskih metropola. Crne se zastave bude na slabom povjetarcu. Grobna tišina kao pred oluju. Potpalublja mračna, pusta. Na palubama nitko ne ispušta dah. Na blijedim licima mornara nema nade, zrakom lelujaju zloslutni pogled nad iskrivljenim osmjehom luđaka pred smrt. Mačevi su isukani, kubure napunjene. Čeka se…
Kratka salva moćnih topova i sve se u trenutku mijenja.
Čistim adrenalinom gonjeni, sablasni gusarski egzekutori sumanuti jure ulicama svih zemaljskih gradova. Pale sve pred sobom, razbijaju izloge sabljama i potpuno se goli penju po uličnoj rasvjeti. Na najviše zgrade vješaju Jolly Rogera zajedno sa poraženim neprijateljima.
Tutnjeći dalje, ubacuju škorpione i žohare u škrinje za sladoled, seru po ljuljačkama i penjalicama u parku.
Ne staju. Trče dalje.
Ulaze u zoološke vrtove i puštaju životinje van iz kaveza. Majmune krune za monarhe, sedlaju nojeve i kradu ptičja jaja. Zmije bacaju u javne bazene i kanalizacijske otvore.
Dinamitom otvaraju teška vrata zatvora i umobolnica. Luđacima daju sjekire, skalpele, motorne pile i šprice s virusom side, a serijskim ubojicama i lopovima daljinske upravljače koji pokreću nuklearni rat. Silovateljima režu glave i igraju vaterpolo s morskim psima.
Potokom govana zatrpavaju operacijske sale. Odguravaju kirurge i medicinske sestre od pacijenata pod narkozom i sami dovršavaju operacije. Bolesnike bacaju sa balkona, a invalidima oduzimaju štake i tjeraju ih da plešu poput orangutana.
U čamcima, veslajući, veselo upadaju u staračke domove i, uzvikujući borbene pokliče, gone bolesne starce uokolo sve dok ovi ne pocrkaju od muke.
Mostove pile popola, topovskom paljbom bombardiraju tvorničke dimnjake i strijeljaju sve koji mahnito, u paničnim valovima, galopiraju van. Slatka kakofonija ljudskog stada.
Strovaljuju kante i kante kancerogene boje s nebodera na slučajne prolaznike i njihove male benzinske i dizelaške metalne klopke na kotačima.
Odvjetnicima pucaju izbliza u glavu, a njihovom krvlju ukrašavaju božićno drvce; i - piece de résistance - njihova obezglavljena tijela vješaju na zidove muzeja tik do najvećih umjetničkih djela kako bi im se neki budući turisti mogli s pravom diviti.
Zaletavaju se na katedrale poput luđaka i ispucavaju guste grozdove sačme u neprikosnovenu geometriju vitraja. Hrvaju se s kipovima anđela,demona i svetaca - i pobjeđuju. Seru na oltare i hlade tvrda jaja u svetoj vodici.
Kad ogladne, iskopavaju grobove i u njima održavaju bakanalijske svetkovine. Svoja dlakava leđa češkaju kostima pokojnika dok glasno podriguju. Lubanjama se igraju graničara.
Provaljuju u nacionalni trezor, kradu zlatne poluge i konjskim drekom iscrtavaju znakove dolara po podovima sefova, koje onda zatvaraju namještajući novu šifru.
Provaljuju u Louvre i svršavaju Mona Lisi ravno u usta, Botticellijevom Venerom brišu guzicu. Kradu papamobil, lakiraju ga u crno s crveno-žutim plamenovima sa strane i zatvorenih se očiju vozikaju po dječjim vrtićima i supermarketima.
Ubacuju kompjuterske viruse u sve baze podataka – sve stranice odsada su porno stranice.
Banu Jelačiću odsijecaju glavu, a njegovom konju muda te im zamjenjuju mjesta.
Kad padne noć posjećuju knjižnice te sabiru sve udžbenike, filozofska dijela, zemljovide; sve novine, časopise i magazine – svu svjetsku povijest, sva nagomilana znanja i spoznaje; sakupljaju ih na hrpu i u njima se valjaju kao mala djeca sve dok ih temeljito ne usitne i rastrgaju do neprepoznatljivosti. Potom uzimaju te konfete izgubljenog smisla i s užitkom ih bacaju u more, znajući da ne moraju pospremati iza sebe. Bezbrižno zatiru sve tragove zakona, običaja, moralnih pravila i bontona. Uništavaju svoje foto-albume i ubijaju vlastite uspomene. S obale motre dok ih trgaju umilni valovi.
Nakon svega umorni odlaze, puštajući prirodi da dovrši ono što su oni započeli.
Gradovi umiru kako bi se ponovno rodili u post-apokaliptičnom šarenilu.
Nakon tisuću godina trgovi su prekriveni šumama, neboderi obrasli u mahovinu, velike gljive i kaleidoskopski raznobojne puzavice. Kipovi narodnih heroja, znanstvenika i umjetnika služe kao sklonište pticama i glodavcima. Gradski zdenci postaju pojilište za krupnu divljač.
Jeleni trče autocestama, ribe plivaju u rijekama.
Gradovi su otoci - oaze i utočišta nama svetim budalama, a gusari plove mirnim arhipelazima nekog drugog svijeta - iz dana u dan, bez ikakvog vidljivog razloga.
Sve je napokon predivno mrtvo.
Post je objavljen 06.05.2007. u 07:42 sati.